Prijeđi na sadržaj

Perzijski vrtovi

Izvor: Wikipedija
Perzijski vrtovi
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Iran
Godina uvrštenja2011. (35. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1372

Perzijski vrtovi (perzijski: باغ ایرانی, pairi-daeza, tj. "zatvoren prostor") je tradicionalno oblikovanje vrtova koje potječe iz središnjeg Irana (pokrajina Fars), a koje je snažno utjecalo na dizajn vrtova od Andaluzije do Indije, pa i šire. Zbog toga je devet perzijskih vrtova, u devet različitih iranskih pokrajina, 2011. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.[1]

Devet zaštićenih perzijskih vrtova su: Abas Abad, Eram, Šahzade, Akbarije, Pahlavanpur, Dolat Abad, Čehel Sotun, Fin i Golestan. Oni su primjer raznolikosti dizajna perzijskog vrta koji su se prilagodili različitim klimatskim uvjetima zadržavajući načela koja imaju svoje korijene u doba Kira Velikog, u 6. stoljeću prije Krista. Perzijski vrt je vijek podijeljen u četiri dijela s vodom, gdje važnu ulogu igraju sustav za navodnjavanje (kanat i bazeni) i ukrasi. Perzijski vrt je bio koncipiran da simbolizira raj i četiri elementa Zoroastrizma: nebo, zemlju, vodu i biljke. Ovi vrtovi, koji datiraju iz različitih razdoblja od 6. stoljeća prije Krista, također imaju zgrade, paviljone i zidove, kao i sofisticirane sustave za navodnjavanje. Kao takvi, oni su utjecali na umjetnost vrtnog dizajna od Indije do islamske Španjolske.[2]

Vidi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Perzijski vrtovi
  1. ↑ Komitet svjetske baštine upisao šest novih kulturnih lokaliteta UNESCO, 29. lipnja 2011. (engl.) Preuzeto 16. srpnja 2011.
  2. ↑ Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari, The Persian Garden: Echoes of Paradise, 1998., Mage Publishers. ISBN 0-934211-46-9 (engl.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Iranu
Kulturna baština (24)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.) • Transiranska željeznica (2021.) • Kulturni krajolik Uramanata (2021.)
Iranska zastava
Prirodna baština (2)
Dašt-e Lut (2016.) • Hirkanijske šume (2019.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Perzijski_vrtovi&oldid=6861844"