Legija stranaca
Legija stranaca (fra. La Légion étrangère) dio je francuske vojske, razlika u odnosu na ostale redovne postrojbe je to što su njeni pripadnici stranci, dobrovoljci. Koji god bili vaši korijeni, nacionalnost i vjera, kakvo god imali zvanje, društveni ili poslovni status, bili u braku ili slobodni, francuska Legija stranaca vam nudi šansu započeti novi život...[1]
Legija broji 7699 ljudi, od kojih je 413 časnika, 1741 dočasnika i 5545 legionara podijeljenih u 11 pukovnija.[2]
Od vatrenog krštenja prije 175 godina u Alžiru pa do njihovih posljednjih zadaća na Balkanu i Bliskom istoku, Legionare je vodio njihov moto: čast i odanost. Opis današnje Legije stranaca nemoguće je razumjeti bez barem djelomičnog upoznavanja s njihovom prošlošću. Formirana potpuno od dobrovoljaca (plaćenici su u Legiju ušli kasnije) podrijetlom iz cijele Europe, Legija stranaca nastala je dekretom bivšeg Napoleonovog maršala Solta 9. ožujka 1831. godine, za vrijeme kralja Luja Filipa. Novostvorena postrojba - Legija stranaca, bila je sastavljena od 7 pješačkih bojni od kojih je svaka bila sastavljena od vojnika iste nacionalnosti: 1., 2. i 3. bojna bile su sastavljene od Švicaraca i Prusa, 4. su činili Španjolci, 5. je bila sastavljena od Talijana, 6. od Belgijanaca i Nizozemaca i na koncu 7. od Poljaka. Po dekretu, legionari su se smjeli boriti samo izvan europskih teritorija, pa su tako bili poslani na svoju prvu vojnu zadaću u Alžir, pod zapovjedništvom švicarskog pukovnika Stoffela, protiv alžirskih berberskih plemena.
Napoleon III., francuski car, odlučio je uspostaviti u Meksiku 1863. svoju vlast pa je kao potporu tome tamo poslao snažni vojni kontignent čije je jezgro činila Legija. Zbog izbijanja narodne revolucije pod vodstvom Benita Juáreza i u potpunom neprijateljskom okruženju, kroz mnogobrojne bitke, Legija je ispisivala svoje najslavnije stranice na jedini način kako je to znala: svojom hrabrošću i svojom krvlju. Legija i danas slavi satnika Danjona (invalida bez podlaktice lijeve ruke), dvojicu potporučnika i 62 legionara iz sastava 3. satnije koje su sa streljivom i namirnicama dospjeli u meksičku zasjedu, uspjeli se povući na jednu ruševnu hacijendu u blizina gradića Camerona, gdje su se gotovo cijeli dan opirali napadima daleko brojnijih protivnika. Kad su ostali bez streljiva, hrane i vode posljednja petorica preživjelih krenuli su u juriš bajunetama, dvojica su odmah poginula, a troje posljednjih poštedio je meksički pukovnik Combas. Poštedio ih je zbog iskazane hrabrosti i dopustio Francuzima pokapanje njihovih mrtvih. Meksička kampanja trajala je dugačke četiri godine u kojima su legionarske trupe, kao i u alžirskoj i španjolskoj epizodi, kroz brojne bitke pretrpjele goleme gubitke.
|
|
Legija je otvorena za svakoga, nebitno koje je nacionalnosti. Ipak, većina legionara dolazi iz europskih zemalja, međutim sve više i više pristupaju latinoamerikanci - čine, prema nekim izvorima, 24% ukupnog članstva. Većina časnika su Francuzi, od kojih su 10% bili pripadnici Legije te su do čina došli postupno.
U prošlosti, Legija je imala reputaciju da privlači samo kriminalce i plaćenike, međutim, danas se provjerava prošlost svakog kandidata. Općenito gledajući, osuđeni kriminalci se ne mogu pridružiti. Također, prije se pristupalo pod pseudonimom, odnosno izmišljenim imenom. Danas to nije tako, međutim, osobe koje žele započeti "život iznova" to mogu napraviti. Francuski državljani se prijavljuju pod stranim državljanstvom, uglavnom belgijskim ili švicarskim. Nakon tri godine službe, legionar se može prijaviti za francusko državljanstvo. Mora služiti pod pravim imenom, ne smije više imati problema sa zakonom i mora "odano služiti". Ipak, legionar koji je ranjen u borbi se može prijaviti za državljanstvo - “Français par le sang versé”, odnosno, "Francuz zbog prolivene krvi".
Službeno, Legiju je služila samo jedna ženska osoba, Susan Travers, koja se pridružila tzv. Free French Forces tokom Drugog svjetskog rata, te je postala član Legije nakon rata. Služila je u Vijetnamu i Prvom Indokineskom ratu.
Legija povremeno prima počasne članove. Tokom opsade Dien Bien Phua ta čast je dana generalu Christianu de Castriesu, pukovniku Pierru Langlaisu i Marchelu Biegardu.
Prvi dan | U legijskom Centru za informacije. Prijava, informacije, uvjeti pristupanja. |
Pre-selekcija | 1 do 3 dana u legijskom Centru za regrutacije (Paris-Aubagne). Potvrda da ste zainteresirani za pristupanje, medicinski pregled. |
Selekcija | 1 do 10 dana u Regrutacijsko-selekcijskom centru u Aubagneu. Psihološki testovi, testovi karaktera, logički zadaci (ne zahtijevaju formalnu edukaciju), medicinski pregledi, testovi fizičke kondicije, motivacijski testovi, provjera prošlosti. Potvrda da ste primljeni ili odbijanje. |
Finalna selekcija | 7 dana ; potpisivanje petogodišnjeg ugovora o pridruživanju, te pristupanje kadetima. |
Nakon pristupanja kadetima, slijedi osnovna obuka u trajanju od 15 tjedana.
Svaki legionar mora znati tzv. Legionarski kôd časti. Legionari provedu mnogo sati učeći ga i recitirajući ga.
Francuski | Hrvatski |
---|---|
|
|
-
1° REC
-
13° DBLE
-
1° REG
-
2° REP
-
2° RE
-
1° RE
-
3° REI
-
COMLE
-
DLEM
- Miljenko Filipović, zapovjednik Bojne Zrinski i 1. hrvatskog gardijskog zdruga
- Ante Gotovina, zapovjednik Zbornog područja Split u Operaciji Oluja
- Željko Glasnović, zapovjednik 1. gardijske brigade HVO-a
- Ante Roso, zapovjednik specijalnih postrojbi GS OSRH
- Zvonimir Skender, zamjenik zapovjednika 1. hrvatskog gardijskog zbora
- Ilija Tot, zapovjednik Bojne Frankopan
- Bruno Zorica, zapovjednik Bojne Frankopan
- ↑ Prijevod s engleskog:Whatever your origins, nationality or religion might be, whatever qualifications you may or may not have, whatever your social or professional status might be, whether you are married or single, the French Foreign Legion offers you a chance to start a new life...
- ↑ http://www.legion-recrute.com/en/
- ↑ Tabla u glavnom štabu u Aubagne, Francuska
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.