Kruhovac (biljna vrsta)
| Kruhovac | |
|---|---|
.jpg) Kruhovac s plodom | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Moraceae |
| Rod: | Artocarpus |
| Vrsta: | A. altilis |
| Dvojno ime | |
| Artocarpus altilis (Parkinson) Fosberg, 1941. | |
| Baze podataka | |
Kruhovac ↓1 (lat. Artocarpus altilis) je drvo i plod rasprostranjen po tropskim otocima, istočnog Indijskog oceana i zapadnog Tihog oceana.
Kruhovaca ima više vrsta sve one pripadaju porodici Moraceae. Jedna od njih Artocarpus communis, kojeg nazivaju i Artocarpus incisa ili Artocarpus altilis, je osnovna hrana domorodaca južnog Pacifika.[1]
Kruhovac je jednodomna biljka, s muškim i ženskim cvjetovima na istoj krošnji.[1] stabljika kruhovca narastu od 12 do 18 metara u vis.[1] Krošnja je bogata velikim, sjajnim mesnatim zelenim listovima, nalik na smokvine. Po sezoni na jednom stablu izraste do 800 plodova, jajolikog oblika, bradavičaste površine, žučkasto zelenkaste boje, promjera od 10 do 20 cm.[1]
Plod se sastoji od brojnih režnjeva bijele vlaknaste pulpe, oko koštunjave jezgre. Neke selektivno uzgojene sorte imaju plodove bez jezgre. Po Karibima i tropskim američkim krajevima od Meksika do Brazila kruhovci se uzgajaju kao ukrasna kućna drva, a plodovi prodaju po tržnicama. Kruhovci se mogu razmnožavati bez sjemena, samo pomoću izdanaka korijena.[1] Plod Treculije africane, podrijetlom iz tropske Afrike, ne jede se toliko.[1]
Kruhovci se uzgajaju po Malajskom arhipelagu, na kom su autohtono bilje, odatle su se kruhovci proširili diljem tropskih otoka južnoga Pacifika, još u pradavna vremena.
Uvoz te biljke u Ameriku vezano je uz sagu o misiji Williama Bligha na brodu Bounty na kraju 18. st. On je na tu ekspediciju krenuo na preporuku Jamesa Cooka, koji je kruhovce zapazio na svojoj plovidbi po pacifičkim otocima, i pomislio da bi oni mogli biti dobra hrana za brojne crne robove po Karibima. Nakon pobune na brodu Bounty i neuspjeha prebacivanja kruhovaca do Kariba, oni su u drugoj misiji uspješno dopremljeni na Jamajku, gdje su se sadnice prihvatile, ali posao se nakraju pokazao uzaludnim, jer su crnci radije jeli banane.[1] Kruhovac ne podnosi mraz, pa ga se nije uspjelo presaditi po Floridi, čak i na najužnijim dijelovima.[1]
Domorodci južnih mora od vlaknaste unutarnje kore kruhovca izrađuju i tkanine, a drvo rabe za izradu kanua i namještaja. Stablo kruhovca sadrži bijeli ljepljivi sok sličan mlijeku, koji domoroci koriste kao ljepilo za brtvljenje čamaca.
Kruhovac je osnovna hrana u mnogim tropskim krajevima. Plod mu je bogat škrobom, ali nije ukusan sirov, pa se prije jela; prži, peče ili kuha, a nakon termičke obrade ima okus koji podsjeća na krumpir ili svježe pečeni kruh (zbog tog se i zove kruhovac).
Kako kruhovac ima plodove samo u određenom razdoblju godine, važno je dobro skladištiti njihove plodove. Jedna od tradicionalnih načina konzerviranja je zakapanje oguljenih i opranih plodova u jame koje se pokriju lišćem. Plodovi zatim nekoliko sedmica vriju i ispuštaju oporu ljepljivu masu, tako uskladišteni plodovi mogu stajati više od godinu dana, neki tako uskladišteni plodovi, bili su jestivi i nakon više od trideset godina.
Termički obrađen kruhovac može se jesti samostalno, ali i kao dodatak raznim drugim jelima. Jedno od najuobičajenih jela od kruhovca je pire od njegovih fermentiranih plodova, pomiješan s kokosovim mlijekom zapečen na listu banane. Ponekad se peče cijeli plod na otvorenoj vatri, a zatim se ispečena unutrašnjost vadi van i miješa s drugim sastojcima, kao što su: kokosovo mlijeko, šećer i maslac, ili pečeno meso i voće. Ponekad se tako pripravljena jela dodatno kuhaju.
Na Šri Lanki se obično jede kao curry, tamo se osušeni kruhovac sa šećerom jede kao desert.
- ↑1 Ostali nazivi su: artokarpus, kruhovec, krušnica (Karavla,[2] 2007.), te krušnica (Kišpatić,[3] 1916.), hlěbovac, kruševina (Šulek),[3] hljebovac (Lochmer, 1906.),[4] te krušno drvo (Brodnjak, 1991.). Tin Ujević, Iso Velikanović i Milan Drvodelić navode u svojim djelima naziv hljebovac. Gustav Šamšalović također donosi naziv krušnica (1960., 1995.[5])
- ↑ a b c d e f g h Breadfruit (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 17. svibnja 2012.
- ↑ Josip Karavla, Branimir Petar Karavla, ur., Rječnik bilja : dendrologija, hortikultura, Zagreb : Karavla.com, 2007., ISBN 978-953-95754-0-1, str. 45./756., pdf datoteka je stvorena 2. siječnja 2009. u 11:47:51, zadnji je put promijenjena 7. siječnja 2009. u 11:24:47. Pristupljeno 26. svibnja 2012.
- ↑ a b Nada Vajs, »Fitonimija u Parčićevu Rječniku hrvatsko-talijanskome iz 1901.« // Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 29. (2003.), ISSN 1331-6745, Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2003., str. 339. – 353. (Hrčak)
- ↑ Alexander (Šandor) Lochmer, Englesko – hrvatski rječnik, Senj : Tisak i naklada I. pl. Hreljanovića, 1906., str. 94.
- ↑ Gustav Šamšalović, Njemačko-hrvatski rječnik, 13. izd., Zagreb, »Colorprint«, 1995., str. 224. – krušnica
- The Breadfruit Institute
- Fruits of Warm Climates: Breadfruit
- Know and Enjoy Tropical Fruit: Jackfruit, Breadfruit & Relatives Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2009. (Wayback Machine)
- Artocarpus altilis (Moraceae) Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2007. (Wayback Machine)
- Breadfruit na portalu Encyclopædia Britannica Online