Ozana Kotorska
| Ozana Kotorska | |
|---|---|
| |
| Blaženica | |
| Rođena | 25. studenog 1493. Relezi, Crna Gora |
| Preminula | 27. travnja 1565. Kotor, Crna Gora |
| Beatificirana | 21. prosinca 1927. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 27. travnja |
 Portal o kršćanstvu
| |
Ozana (Hozana) Kotorska (Relezi, Crna Gora, 25. studenog 1493. – Kotor, 27. travnja 1565.), blaženica Rimokatoličke Crkve.
Rođena je kao Katarina Kosić u selu Relezi (Lješanska nahija) kod Podgorice u siromašnoj pravoslavnoj obitelji stočara koji su imali tek malo stado ovaca. Nakon viđenja malog Isusa, a potom i Raspetoga, što ga je imala dok je čuvala stado, i nakon smrti svoga oca, 1507. odlazi u Kotor gdje je bila primljena u kuću Aleksandra Buća. Njegova žena poučila ju je katoličkoj vjeri i privela katoličkim sakramentima. Već se tada Katarina isticala brigom za najsiromašnije.
Ubrzo odlučuje živjeti kao „zazidana djevica“ kakvih je u Kotoru tada bilo više, a živjele su u sobicama od tek nekoliko četvornih metara, izgrađenima uz crkvu i s malim otvorom prema svetištu crkve. To joj i polazi za rukom 1514. po savjetu franjevca fra Tome Grubonje i kasnijeg njezina ispovjednika, dominikanca Vinka Buća, te nakon blagoslova kotorskoga biskupa Tripuna Bizantija. U međuvremenu je postala i dominikanska trećoredica te primila ime Ozana. Provela je 7 godina u ćeliji uz kapelu Sv. Bartola, a potom se preselila u isposnicu uz crkvu Sv. Pavla, gdje se oko nje počinju okupljati i druge djevojke, te se osniva mali samostan.
Za vrijeme Mletačko-osmanskog rata (1537. – 1540.), turski admiral i gusar Hajrudin Barbarosa, doplovio je sa 70 galija i 30 000 vojnika pred Kotor. Opsada je trajala od 11. do 16. kolovoza 1539. U obrani je uz providura Ivana Bemba sudjelovao i kotorski biskup Luka Bisanti te blažena Ozana, koja je uvjeravala građane u sigurnost pobjede i poticala ih na molitvu i obranu grada. Hajrudin Barbarosa odustao je peti dan i povukao se s vojskom.
Budući da je glas o njihovu svetom životu stigao do Rima, general dominikanaca Francesco Romeo dopustio im je 1547. da smiju nositi bijeli škapular, što je bio znak pridržan sestrama drugoga dominikanskoga reda.
Umrla je 1565. u 72. godini života. Veličanstveni sprovod vodio je kotorski biskup Luka Bisanti. Njeno tijelo je bilo nošeno svim glavnim gradskim ulicama i položeno u crkvu sv. Pavla, a danas se štuje u kolegijatskoj crkvi sv. Marije u Kotoru. Hrvatski kipar Antun Augustinčić napravio je sarkofag, u kojem se od 1963. nalazi njeno tijelo. Štovanje se proširilo nakon njene smrti, po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a širili su ga dominikanci. Papa Pio XI. i službeno ju je 21. prosinca 1927. proglasio blaženom.[1]
Katolička Crkva slavi njezin spomendan 27. travnja. Zaštitnica je Kotora i Kotorske biskupije, za Splitsku metropoliju proglašena je zaštitnicom ekumenizma.
- dokumentarni film Blažena Ozana Kotorska
- Jurišić, Hrvatin Gabrijel. 1974. Osnovne crte hrvatskih svetaca i svetačkih kandidata. Bogoslovska smotra. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. 44 (1): 88–105
- ↑ Jurišić 1974, str. 94.
- Bl. Ozana Kotorska na stranicama HBK
- Životopisi svetaca: Bl. Ozana Kotorska Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2014. (Wayback Machine)
- Kotorska biskupija Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. svibnja 2008. (Wayback Machine)
- Živko Kustić: "Crnogorka za crkvenu slogu"[neaktivna poveznica]
| ||||||||||||||||||||