Hetitski jezik
| Hetitski jezik | |
| 𒌷𒉌𒅆𒇷 – niščili / nešumnili | |
| Regije | Mala Azija |
| Govornici | Izumrli jezik |
| Razredba | indo-europski anatolijski hetitski |
| Pismo | Klinasto pismo |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-2 | hit |
| ISO 639-3 | hit |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Hetitski jezik (hit. nešili) je jezik drevnih Hetita, najstariji zapisani indo-europski jezik.
Naziv Hetiti je iz Biblije i nije sigurno odnosi li se na upravo taj narod. Vlastiti naziv je nešili. U različitim jezicima se Hetiti različito i nazivaju, zbog različitih prijevoda Biblije. Tako se npr. na engleskom nazivaju Hittites, a na njemačkom Hethiter.
Postoji teorija da su Hetiti dobili ime po prastanovnicima Hatima. Sami Hetiti su svoju državu zvali "zemlja Hatti".
Hetitski jezik možemo podijeliti na starohetitski i novohetitski, koji pokazuje određene promjene (gubitak padeža, posuđenice iz hurijskog) u odnosu na stariji oblik.
_-_Foto_G._Dall%27Orto_28-5-2006_dett.jpg)
Hetitski je originalno pisan klinastim pismom. Početkom 20. stoljeća, dešifiranjem pločica pisanih klinastim pismom, tekstovi su prepisivani u latinički zapis, koji vjerojatno ne odgovara posve originalnom izgovoru.
Hetitski koristi akadski klinopis, gdje se neki simboli izgovaraju vjerojatno kako se izgovaraju u akadskom, a neki se koriste kao ideogrami, npr. za riječ šar "kralj" se koristi sumerski ideogram LUGAL. Zbog toga je pojednostavljeno dešifriranje zapisa, ali se nekim riječima ("sin", "kći", brojevi i sl.) ne zna uopće izgovor jer su uvijek pisane ideogramima. Dodatno, akadskim pismom su se zapisivali slogovi, i nije bilo moguće zapisati sve hetitske slogove, pa su u pismu česte "aproksimacije".
Kada su otkriveni zapisi na klinastom pismu, prepisivani su po načelima transliteracije klinastog pisma. Tako npr. jedan redak u tablici se transliterira kao (velikim slovima su označeni različiti ideogrami):
- ku-it-ma-an-za-kán A-NA ĜIŠGU.ZA A-BI-IA na-wi5 e-eš-ḫa-at(3) nu-mu a-ra-aḫ-zé-na-aš
Što se transkribira (tj. micanjem ideograma, ubačenih samoglasnika radi pisanja i sl.), tradicionalno kao:
- Kuitman-za-kan ana kušši abīya nāwi ešhat nu-mu arahzenaš
A vjerojatno se izgovaralo kao:
- /Kuitman-ca-kan ana kussi abīja nāvi eshat nu-mu arahcenas/
Ponegdje se može naći da se š transliterira kao s, prema izgovoru. U ovom članku se slijedi tradicionalni način zapisivanja.
Oko glasovnog sustava hetitskog ne postoji slaganje među stručnjacima, zbog osobitosti pisanja klinopisom. Poseban su problem zvučni/bezvučni parovi pisani kao d, t i tt koji se izmjenično koriste. Čini se da se s tt bilježilo bezvučno /t/, a s d i t zvučno /d/ (osim na početku riječi, gdje se pisanje čini proizvoljno), te da se š izgovaralo /s/, a z /c/. Prema tome bi sustav suglasnika bio ovakav (u tradicionalnoj transliteraciji):
| bilabijalni | alveolarni | palatalni | velarni | labiovelarni | laringalni | |
|---|---|---|---|---|---|---|
| ploziv | p pp b | t tt d | k kk g | ku kku gu | ||
| frikativ | š | h hh | ||||
| slivenik | z | |||||
| nazal | m | n | ||||
| lateral | w | r, l | y |
Sustav samoglasnika je bio vrlo jednostavan:
| prednji | srednji | stražnji | |
|---|---|---|---|
| zatvoren | i | u | |
| srednji | e | ||
| otvoren | a |
Hetitski glasovi h i hh predstavljaju direktan nastavak indoeuropskih laringala.
Riječi u hetitskom ne mogu počinjati s r-, kao i u starogrčkom.
Hetitski jezik je indoeuropski, ali u odnosu na ostale "starije" indoeuropske jezike pokazuje neke osobitosti, zbog kojih neki misle da su se anatolijski jezici prvi odvojili od matice. Na primjer:
- samo dva roda - živi i neživi, bez ikakvog traga ženskog roda;
- postojanje ergativnog sufiksa (-anza, -antēš) za nežive imenice kao subjekte prijelaznih glagola;
- postojanje poslijeloga umjesto prijedloga; npr. šuhhi šēr dosl. "krovu na" = "na krovu".
Hetitski posjeduje sustav sljedećih padeža: nominativ, vokativ, akuzativ, genitiv, alativ (označava cilj radnje), dativ-lokativ, instrumental i ablativ. Mnogi padeži nisu postojali u množini, tj. koristili su se oblici jednine ili nominativ množine.
Imenice neživog roda imale su nominativ jednak akuzativu. Ako su se koristile kao subjekti prijelaznih glagola, dobivale su sufiks -anza koji ih je "prevodio" u živi rod.
Primjer promjene imenica antuhšaš "čovjek" (živi rod) i šuppal "životinja" (neživi):
| jednina | množina | ||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| nom. | aku. | gen. | dat. | lok. | ala. | abl. | ins. | nom. | aku. | gen. | dat./lok. |
| antuhšaš | antuhšan | antuhšaš | antuhše | antuhši | antuhša | antuhšaz | antuhšit | antuhšeš | antuhšuš | antuhšan | antuhšaš |
| šuppal | šuppal | šuppalaš | šuppale | šuppali | šuppala | šuppalaz | šuppalit | šuppala | šuppala | šuppalaš | šuppalaš |
U novohetitskom su se dativ, alativ i lokativ spojili u jedan padež (koji se obično zove dativ) s nastavkom -i.
Zamjenice su imale sljedeće oblike (novohetitski):
| jednina | množina | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| lice | nom. | aku. | gen. | dat./lok. | abl. | nom. | aku. | gen. | dat./lok. | abl. |
| 1. | uk, ūk | ammuk | ammēl | ammuk | ammēdaz | weš | anzāš | anzēl | anzāš | anzēdaz |
| 2. | zik | tuk | tuēl | tuk | tuēdaz | šumēš | šumāš | šumēl, šumenzan | šumāš | šumēdaz |
Postojali su i enklitički oblici zamjenica: -aš "on(a)", -an "njega", "nju", -miš "moj(a)" i sl.
Pridjevi su se sklanjali identično imenicama, i imali oblike za živi i neživi rod, koji su odgovarali oblicima imenica (glavna razlika je -an u nom. jd. neživog roda).
Glagoli su imali promjenu koja (ne nastavcima, već mogućnostima) dosta odstupa od starijih indoeuropskih jezika kao što su latinski i starogrčki.
Glagolski sustav je imao sljedeće osobine:
- dva vremena: sadašnje (prezent) i prošlo (preterit)
- dva načina: indikativ i imperativ
- dva stanja: aktiv i mediopasiv
- glagoli su imali promjenu po brojevima (jednina, množina) i licima (1-3).
Glagoli su bili podijeljeni u dvije vrste ("konjugacije"), nazvane po nastavcima za 1. lice prezenta: hi- i mi-.
Ovako su izgledali oblici mi- konjugacije u aktivu (za glagoli uwatemi "donijeti"; jer nisu svi poznati, neki nedostaju):
| prezent ind. | preterit ind. | imperativ | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| lice | jednina | množina | jednina | množina | jednina | množina |
| 1. | uwatemi | uwateweni | uwatenun | uwatewen | ||
| 2. | uwatesi | uwatetteni | uwatet | uwate | uwatetten | |
| 3. | uwatezzi | uwadanzi | uwatet | uwater | uwateddu | uwadandu |
Infinitivni oblici (od glagola kuemi "udariti, ubiti"):
- glagolska imenica kuennumas ;
- infinitiv I kuennummanzi
- infinitiv II kunanna
- particip s osnovom na kunant-
Oblici aktiva hi konjugacije (dahhi "uzeti"):
| prezent ind. | preterit ind. | imperativ | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| lice | jednina | množina | jednina | množina | jednina | množina |
| 1. | dahhi | dāweni | dahhun | dāwen | ||
| 2. | datti | dātteni | dās | datten | dā | datten |
| 3. | dāi | danzi | dās | dāir | dāu | dandu |
Poznati su i infinitivni oblici:
- glagolska imenica dāwas (genitiv);
- infinitiv I dā
- infinitiv II danna
- particip s osnovom na dant-
U mediopasivu nije bilo razlike izmeđi hi i mi konjugacije.
Od svakog glagola se moglo izvesti iterativni glagol ubacivanjem -sk-, npr. hatrāi- "pisati" : hatresk- "pisati više puta"; kauzativi su se tvorili s -nu-, npr. war- "gorjeti" : warnu- "zapaliti" (usporedi i hrv. glagole s -nu-).
Brojne su bile postpozicije (poslijelozi) koji su se dodavali na imenice (uglavnom u dativu-lokativu), npr:
- sēr "na": suhhi sēr "na krovu"
- katta "s, ispod" : tukka katta "s tobom"
Čestice su se mogle dodavati prije glagola, u smislu prijedloga u suvremenim indoeuropskim jezicima (npr. u hrvatskom pro-misliti, u-misliti, iz-misliti, za-misliti), ali su u hetitskom bile relativno nezavisne od glagola, npr. pāi- "ići" : arha pāi- "otići".
Normalan red riječi je bio subjekt-objekt-glagol (SOV).
Karakteristika je bila i česta upotreba rečeničnih veznika, i različitih enlklitika, koje su redovno dolazile na drugo mjesto u rečenici u fiksnom poretku.
Glavni rečenični veznici su nu "i, dalje, sljedeća tema, sada", zatim ta, šu, ma, npr:
- nu-mu-kan
- "i meni"
Dugo se smatralo da u hetitskom postoji vrlo velik broj posuđenica iz okolnih jezika, ali čini se da je broj posuđenica u njemu usporediv s drugim indoeuropskim jezicima.
Neke hetitske riječi:
- antuhšaš (živo) "čovjek"
- arunaš (živo) "more"
- watar (neživo) gen. witenaš "voda"
- pahhuwar, pahhur (neživo) "vatra"
- tekan (neživo) gen. tagnaš "zemlja"
- nepiš (neživo) "nebo"
- kērdir (neživo) "srce"
- laman (neživo) "ime"
- šalliš pridj. "velik"
- kappiš pridj. "mali"
- mekkiš pridj. "mnogo"
- ešmi glag. "biti"
- ekumi glag. "piti"
- dahhi glag. "uzeti"
Riječi za brojeve su slabo poznate, jer su se uvijek koristili specijalni simboli čiji izgovor nije poznat.
- Matasović, Ranko: Kultura i književnost Hetita (Matica hrvatska, Zagreb 2000) ISBN 954-150-548-9 nevaljani ISBN
Standardna zbirka hetitskih tekstova je:
- Emmanuel Laroche: Catalogue des textes hittites, 1971
Reference na tu zbirku se označavaju s npr. CTH 321.
- Hittite online – The University of Texas at Austin (eng.)
- Web stranica o hetitskoj gramatici (eng.)
- Hethitologie Portal Mainz (njem.)
- hetitski rječnik (eng.)
- hetitski rječnik Sveučilišta u Chicagu (eng.)
- Hittite Home Page Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2006. (Wayback Machine) (eng.)
- Gramatika (slovnica) hetitskog jezika Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2012. (Wayback Machine) Olivier Lauffenburger: Hittite Grammar
- Trenutačno izdanje Ethnolguea: kôd hit
| |||||
