Concordia Sagittaria
Concordia Sagittaria | |
---|---|
Comune di Concordia Sagittaria | |
katedrala | |
država | Italija |
regija | Veneto |
pokrajina | Venecija |
frazioni | Cavanella, Paludetto, Sindacale, Teson |
Vlast | |
• gradonačelnik | Marco Geromin |
Površina | |
• Ukupna | 66 km² |
Visina | 4 |
Koordinate | 45°46′N 12°51′E / 45.767°N 12.850°E |
Stanovništvo (2008.) | |
• Entitet | 10 775 |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 30023 |
Pozivni broj | 0421 |
Stranica | www.comune.concordiasagittaria |
Concordia Sagittaria je grad u talijanskoj pokrajini Venecija (regija Veneto) od 10 775 stanovnika[1] (2008. godine).
Concordia Sagittaria leži na istoku Sjeverne Italije duž obala rijeke Lemene, nešto južnije od Portogruara, udaljena oko 80 km sjeveroistočno od provincijskog centra Venecije, gotovo na granici s regijom Furlanija-Julijska krajina.
Concordia Sagittaria je osnovana kao rimska kolonija - Iulia Concordia, 42. pr. Kr.[1]pored raskršća dviju važnih puteva Via Annia i Via Postumia, na pola puta između Altinuma i Akvileje. Pred kraj Rimskog Carstva izrasla je u veliki garnizon s impozantnom manufakturom za proizvodnju oružja.[1] Za barbarskih provala u Italiju razorio ju je Atila, ali se život u gradu obnovio jer je postala biskupsko sjedište u Akvilejskoj buiskupiji.
Mletačka Republika anektirala ju je zajedno s ostalom Furlanijom 1420. Nakon pada Venecije i napoleonskih ratova - Concordia Sagittaria je kao i ostatak Veneta postao dio Kraljevstva Lombardija-Venecija, vazalne tvorevine Austrijskog carstva sve do 1866. i Ujedinjenja Italije.
Iz antičkih vremena Concordia Sagittaria ima ostatke gradskih bedema i dva mosta, a iz ranokršćanskog perioda nekropolu duž Via Annije iz 4. – 5. st. a, s ostatcima bazilike.[1]
Najveće novovjeke znamenitosti Concordije su romanički baptisterijem iz 11. st.a, pored gotičke ckatedrale San Stefano iz 1466. i biskupska palača iz 15. st.a.
Concordia Sagittaria je lokalni centar poljoprivrednog kraja, poznat po uzgoju goveda.
- ↑ a b c d Concordia Sagittaria (talijanski). Treccani. Pristupljeno 31. kolovoza 2013.