Zmije: razlika između inačica
m Porodice su u kurzivu. |
|||
(Nije prikazano 25 međuinačica 10 suradnika) | |||
Redak 12: | Redak 12: | ||
| ordo = [[Ljuskaši|Squamata]] |
| ordo = [[Ljuskaši|Squamata]] |
||
| subordo = '''Serpentes''' |
| subordo = '''Serpentes''' |
||
| subordo_autorstvo = [[Carolus Linnaeus|Linnaeus]], [[1758]] |
| subordo_autorstvo = [[Carolus Linnaeus|Linnaeus]], [[1758.]] |
||
}} |
}} |
||
[[Datoteka:ZmijaZeljko.jpg|mini|]] |
[[Datoteka:ZmijaZeljko.jpg|mini|]] |
||
'''Zmije''' ([[grčki jezik|grč.]] ''Ophidia'', [[latinski jezik|lat.]] ''Serpens'') su podred unutar razreda |
'''Zmije''' ([[grčki jezik|grč.]] ''Ophidia'', [[latinski jezik|lat.]] ''Serpens'') su podred unutar razreda [[gmazovi|gmazova]] čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su ličili na [[gušteri|guštere]], no jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike [[vrsta|vrste]] ([[anakonde]], [[Šarena boa|šarene boe]] i [[pitoni]]) narastu do 8 [[metar|m]], u iznimnim slučajevima i do 10 m. Povremeno se javljaju izvještaji i o rekordnim dužinama većim od 10m. |
||
== Osobine == |
== Osobine == |
||
"Broj [[kralježnica|kralježaka]] im je povećan na dvjesto (kod nekih vrsta maksimalno 435). Kosti [[lubanja|čeljusti]] i nepca su povezane |
"Broj [[kralježnica|kralježaka]] im je povećan na dvjesto (kod nekih vrsta maksimalno 435). Kosti [[lubanja|čeljusti]] i nepca su povezane tetivama velikog indeksa elastičnosti, tako da i veći plijen mogu progutati u jednom komadu. U velikom [[Anatomija|želucu]] relativno visoko koncentrirana [[solna kiselina]] zatim razgrađuje plijen. [[Kržljonoške]] mogu gladovati i duže od godine dana." |
||
== Zmijski otrov == |
== Zmijski otrov == |
||
Neke su zmije svoje [[žlijezda|žlijezde]] |
Neke su zmije svoje [[žlijezda|žlijezde]] slinovnice preoblikovale u žlijezde koje umjesto sline luče [[otrov]]. Samo oko 400 [[vrsta]] zmija su otrovnice, a od toga je njih 50 potencijalno smrtonosna za [[čovjek]]a. Najotrovnija kopnena zmija na svijetu je [[Australija|australski]] [[kopneni tajpan]], koji živi u pustinjskim krajevima u unutrašnjosti Australije u jugoistočnom Sjevernom teritoriju. No, on je miran i nije agresivan. Suprotno tome, smeđa zmija (isto jedna od [[trovanje|najotrovnijih]] zmija) je vrlo agresivna i razdražljiva. Mjesto s najgušćom populacijom otrovnica je otok Queimada Grande pred istočnom obalom [[Brazil]]a. |
||
Zmijski otrovi su |
Zmijski otrovi su tekućine guste konzistencije sastavljene od različitih [[protein]]a, mliječno bijele do žućkaste [[boja|boje]]. Ovisno o vrsti, otrov djeluje na živčani sustav (oduzetost, poremećaji osjetila, gušenje) ili na [[krv]]ne stanice i [[anatomija|tkivo]] (razaranje tkiva, zatajenje bubrega, slom krvotoka). No postoje i vrste otrovnica čiji je otrov mješavina ove dvije osnovne vrste. |
||
Vrste zmija koje se smatraju naročito otrovnim nisu uzrok većine smrtnih slučajeva ljudi jer uglavnom žive u nepristupačnim područjima, a uz to su i plahe i po mogućnosti izbjegavaju susrete s ljudima. |
Vrste zmija koje se smatraju naročito otrovnim nisu uzrok većine smrtnih slučajeva ljudi jer uglavnom žive u nepristupačnim područjima, a uz to su i plahe i po mogućnosti izbjegavaju susrete s ljudima. |
||
Zmije ugrizu godišnje oko 5 milijuna ljudi, od čega umre oko 125.000 ljudi. 70% zmijskih ugriza događa se u visini gležnja ili niže. |
Zmije ugrizu godišnje oko 5 milijuna ljudi, od čega umre oko 125.000 ljudi. 70% [[ugriz zmije|zmijskih ugriza]] događa se u visini gležnja ili niže. |
||
Mlade zmije se izlegu s dostatnom količinom otrova. One ne rasipaju uzalud ovu vrijednu tekućinu. Posjeduju sposobnost da reguliraju količinu otrova. Kod nekih vrsta potrebni su i tjedni da se opet stvori otrov. |
Mlade zmije se izlegu s dostatnom količinom otrova. One ne rasipaju uzalud ovu vrijednu tekućinu. Posjeduju sposobnost da reguliraju količinu otrova. Kod nekih vrsta potrebni su i tjedni da se opet stvori otrov. |
||
Redak 34: | Redak 34: | ||
Zmije žive širom svijeta i u vrlo različitim okolišima, od brdskih područja do slatkih voda i [[more|mora]]. Daleko najveći broj vrsta živi u [[tropi]]ma. U [[Europa|Europi]] u rijetka mjesta gdje ne žive zmije spada [[Irska (otok)|Irska]]. |
Zmije žive širom svijeta i u vrlo različitim okolišima, od brdskih područja do slatkih voda i [[more|mora]]. Daleko najveći broj vrsta živi u [[tropi]]ma. U [[Europa|Europi]] u rijetka mjesta gdje ne žive zmije spada [[Irska (otok)|Irska]]. |
||
== Zmije u Hrvatskoj == |
|||
== Presvlačenje == |
|||
U Hrvatskoj živi petnaest vrsta zmija<ref>{{Citiranje weba |last=Jelić |first=Dušan |date=22. prosinca 2008. |title=Zmije u Hrvatskoj |url=https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/specificni-dokumenti/publikacije/brosure/Zmije_u_Hrvatskoj_brosura.pdf |url-status=live |access-date=12. rujna 2024. |website=HAOP |archive-url=https://web.archive.org/web/20240912154634/https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/specificni-dokumenti/publikacije/brosure/Zmije_u_Hrvatskoj_brosura.pdf |archive-date=12. rujna 2024.}}</ref>, od kojih samo tri pripadaju porodici [[Ljutice|ljutica]] (''Viperidae''): |
|||
* [[Crna poljarica]] (''Hierophis viridiflavus'') |
|||
* [[Šara poljarica]] (''Hierophis gemonensis'') |
|||
* [[Žuta poljarica]] (''Dolichophis caspius'') |
|||
* [[Šilac]] (''Platyceps najadum'') |
|||
* [[Crnokrpica]] (''Telescopus fallax'') |
|||
* [[Pjegava crvenkrpica|Crvenkrpica]] (''Zamenis situla'') |
|||
* [[Bjelica]] (''Zamenis longissimus'') |
|||
* [[Kravosas]] (''Elaphe quatuorlineata'') - najduža zmija u Hrvatskoj |
|||
* [[Ribarica (zmijska vrsta)|Ribarica]] (''Natrix tessellata'') |
|||
* [[Bjelouška]] (''Natrix natrix'') |
|||
* [[Smukulja]] (''Coronella austriaca'') |
|||
* [[Zmajur]] (''Malpolon insignitus'') |
|||
* [[Planinski žutokrug]] (''Vipera ursinii'') - otrovna ljutica |
|||
* [[Riđovka]] (''Vipera berus'') - otrovna ljutica |
|||
* [[Poskok]] (''Vipera ammodytes'') - otrovna ljutica i najotrovnija zmija u Hrvatskoj |
|||
== Presvlačenje == |
|||
[[File:Museo viviente, Puebla.jpg|thumb|mini|Izložba zmijskih koža u ''Museo viviente'' u [[Puebla (grad)|Puebli]], [[Meksiko]]]] |
|||
Nekoliko puta godišnje zmije skidaju kožu zato što se istrošila od puzanja tlom, ili zato što im je postala premala. Prije "presvlačenja" prestanu jesti, [[oko|oči]] im postanu mutne, a [[koža]] promijeni boju. Stare se kože riješi trljajući tijelo o granje ili kamen. Prema odbačenoj koži često se može odrediti vrsta zmije. |
Nekoliko puta godišnje zmije skidaju kožu zato što se istrošila od puzanja tlom, ili zato što im je postala premala. Prije "presvlačenja" prestanu jesti, [[oko|oči]] im postanu mutne, a [[koža]] promijeni boju. Stare se kože riješi trljajući tijelo o granje ili kamen. Prema odbačenoj koži često se može odrediti vrsta zmije. |
||
Redak 41: | Redak 61: | ||
== Lov plijena == |
== Lov plijena == |
||
Ne ubijaju sve zmije otrovom. Neke se omotaju oko žrtve, stisnu je i uguše |
Ne ubijaju sve zmije otrovom. Neke se omotaju oko žrtve, stisnu je i uguše, pa je potom cijelu progutaju. Da bi im to uspjelo, moraju širom razjapiti usta. Mišići u tijelu guraju životinju do zmijina želuca. Zmije se hrane manjim plijenom, ali često u samoobrani ugrizu i čovjeka. Mnoge će vrste u slučaju opasnosti radije prvo pokušati pobjeći nego ugristi. |
||
Zmije se hrane manjim plijenom, ali često ugrizu i čovjeka. Razlog je vrlo jasan- [[samoobrana]]. Mnoge vrste pokušat će izbječi opasnost, ali kada to nije moguće one će pribjeći jedinom rješenju- ugrizu |
|||
== |
== Infraredovi == |
||
* Alethinophidia |
* ''[[Alethinophidia]]'' <small>Nopcsa, 1923</small> |
||
* Scolecophidia |
* ''[[Scolecophidia]]'' <small>Cope, 1864</small> |
||
== Vidi još == |
== Vidi još == |
||
Redak 51: | Redak 71: | ||
* [[Meksička mliječna zmija]] |
* [[Meksička mliječna zmija]] |
||
== Izvori == |
|||
{{Wikivrste|Serpentes}} |
|||
{{Izvori}} |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
{{WProjekti |
|||
| wikivrste = Hierophis viridiflavus |
|||
}} |
|||
Posljednja izmjena od 14. rujna 2024. u 22:46
Zmije | |
---|---|
Raspon fosila | |
Kreda - Nedavno | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Sauropsida |
Red: | Squamata |
Podred: | Serpentes Linnaeus, 1758. |
Zmije (grč. Ophidia, lat. Serpens) su podred unutar razreda gmazova čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su ličili na guštere, no jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike vrste (anakonde, šarene boe i pitoni) narastu do 8 m, u iznimnim slučajevima i do 10 m. Povremeno se javljaju izvještaji i o rekordnim dužinama većim od 10m.
Osobine
"Broj kralježaka im je povećan na dvjesto (kod nekih vrsta maksimalno 435). Kosti čeljusti i nepca su povezane tetivama velikog indeksa elastičnosti, tako da i veći plijen mogu progutati u jednom komadu. U velikom želucu relativno visoko koncentrirana solna kiselina zatim razgrađuje plijen. Kržljonoške mogu gladovati i duže od godine dana."
Zmijski otrov
Neke su zmije svoje žlijezde slinovnice preoblikovale u žlijezde koje umjesto sline luče otrov. Samo oko 400 vrsta zmija su otrovnice, a od toga je njih 50 potencijalno smrtonosna za čovjeka. Najotrovnija kopnena zmija na svijetu je australski kopneni tajpan, koji živi u pustinjskim krajevima u unutrašnjosti Australije u jugoistočnom Sjevernom teritoriju. No, on je miran i nije agresivan. Suprotno tome, smeđa zmija (isto jedna od najotrovnijih zmija) je vrlo agresivna i razdražljiva. Mjesto s najgušćom populacijom otrovnica je otok Queimada Grande pred istočnom obalom Brazila.
Zmijski otrovi su tekućine guste konzistencije sastavljene od različitih proteina, mliječno bijele do žućkaste boje. Ovisno o vrsti, otrov djeluje na živčani sustav (oduzetost, poremećaji osjetila, gušenje) ili na krvne stanice i tkivo (razaranje tkiva, zatajenje bubrega, slom krvotoka). No postoje i vrste otrovnica čiji je otrov mješavina ove dvije osnovne vrste.
Vrste zmija koje se smatraju naročito otrovnim nisu uzrok većine smrtnih slučajeva ljudi jer uglavnom žive u nepristupačnim područjima, a uz to su i plahe i po mogućnosti izbjegavaju susrete s ljudima.
Zmije ugrizu godišnje oko 5 milijuna ljudi, od čega umre oko 125.000 ljudi. 70% zmijskih ugriza događa se u visini gležnja ili niže.
Mlade zmije se izlegu s dostatnom količinom otrova. One ne rasipaju uzalud ovu vrijednu tekućinu. Posjeduju sposobnost da reguliraju količinu otrova. Kod nekih vrsta potrebni su i tjedni da se opet stvori otrov.
Rasprostranjenost i životni okoliš
Zmije žive širom svijeta i u vrlo različitim okolišima, od brdskih područja do slatkih voda i mora. Daleko najveći broj vrsta živi u tropima. U Europi u rijetka mjesta gdje ne žive zmije spada Irska.
Zmije u Hrvatskoj
U Hrvatskoj živi petnaest vrsta zmija[1], od kojih samo tri pripadaju porodici ljutica (Viperidae):
- Crna poljarica (Hierophis viridiflavus)
- Šara poljarica (Hierophis gemonensis)
- Žuta poljarica (Dolichophis caspius)
- Šilac (Platyceps najadum)
- Crnokrpica (Telescopus fallax)
- Crvenkrpica (Zamenis situla)
- Bjelica (Zamenis longissimus)
- Kravosas (Elaphe quatuorlineata) - najduža zmija u Hrvatskoj
- Ribarica (Natrix tessellata)
- Bjelouška (Natrix natrix)
- Smukulja (Coronella austriaca)
- Zmajur (Malpolon insignitus)
- Planinski žutokrug (Vipera ursinii) - otrovna ljutica
- Riđovka (Vipera berus) - otrovna ljutica
- Poskok (Vipera ammodytes) - otrovna ljutica i najotrovnija zmija u Hrvatskoj
Presvlačenje
Nekoliko puta godišnje zmije skidaju kožu zato što se istrošila od puzanja tlom, ili zato što im je postala premala. Prije "presvlačenja" prestanu jesti, oči im postanu mutne, a koža promijeni boju. Stare se kože riješi trljajući tijelo o granje ili kamen. Prema odbačenoj koži često se može odrediti vrsta zmije.
Opasne zmije
Većina zmija nije opasna za čovjeka, no neke od njih imaju poseban zub povezan s otrovnom žlijezdom. Zmije otrovnice opasne su čim se izlegu iz jajeta.
Lov plijena
Ne ubijaju sve zmije otrovom. Neke se omotaju oko žrtve, stisnu je i uguše, pa je potom cijelu progutaju. Da bi im to uspjelo, moraju širom razjapiti usta. Mišići u tijelu guraju životinju do zmijina želuca. Zmije se hrane manjim plijenom, ali često u samoobrani ugrizu i čovjeka. Mnoge će vrste u slučaju opasnosti radije prvo pokušati pobjeći nego ugristi.
Infraredovi
- Alethinophidia Nopcsa, 1923
- Scolecophidia Cope, 1864
Vidi još
- Kravosas, najduža zmija u Europi
- Meksička mliječna zmija
Izvori
- ↑ Jelić, Dušan. 22. prosinca 2008. Zmije u Hrvatskoj (PDF). HAOP. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 12. rujna 2024. Pristupljeno 12. rujna 2024.
Vanjske poveznice
Wikivrste imaju podatke o taksonu Hierophis viridiflavus |