Idi na sadržaj

Sergej Karjakin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sergej Karjakin
Puno imeSergej Aleksandrovič Karjakin
Država Ukrajina (do 2009)
Rusija (od 2009)
Rođenje (1990-01-12) 12. januar 1990 (34 godine)
Simferopolj
Titulavelemajstor
Trenutni ELO rejting2785 (decembar 2016)
Najveći ELO rejting2788 (juli 2011)

Sergej Aleksandrovič Karjakin (ukrajinski: Сергій Олександрович Карякін; ruski: Серге́й Алекса́ндрович Каря́кин) jeste ruski šahovski velemajstor ukrajinskog porijekla. Bio je šahovsko čudo od djeteta i drži rekord za najmlađeg velemajstora u historiji: titulu je dobio u dobi od 12 godina i 7 mjeseci. Pobjednik je SP-a u brzopoteznom šahu 2012. Također je bio član ruskog tima koji je osvojio Svjetsko ekipno šahovsko prvenstvo 2013. u Antalyji.[1]

Čudo od djeteta

[uredi | uredi izvor]

Naučio je igrati šah kad je imao 5 godina, a međunarodni majstor postao je u dobi od 11 godina i 11 mjeseci. 2001. godine osvojio je Svjetsko prvenstvo U-12. Prvi put privukao je pažnju u januaru 2002. kad je bio službeni sekundant svog tadašnjeg zemljaka Ruslana Ponomarjova tokom finala FIDE SP-a 2002, iako je tada tek bio napunio 12 godina. Ostvarivši velemajstorsku normu na turniru Aeroflot u Moskvi kasnije istog mjeseca, zatim na turniru u Alušti u maju iste godine i međunarodnom turniru u Sudaku 3 mjeseca kasnije prestigao je Bu Xiangzhija i postao najmlađi velemajstor u historiji šaha – rekord koji je i sad važeći.

Kao 14-godišnjak pobijedio je tadašnjeg aktualnog svjetskog prvaka, Vladimira Kramnika, na turniru u Dortmundu u brzopoteznoj partiji (10 minuta po igraču uz dodatak od 5 sekundi po potezu). Također 2004. bio je jedini čovjek koji je pobijedio protiv računara na Svjetskom prvenstvu "Čovjek protiv mašine" u Bilbau, gdje je bio najmlađi igrač, ali i igrač s najnižim rejtingom. Pobijedio je i protiv programa Deep Junior. Kasnije te godine zauzeo je 2. mjesto na turniru u Pamploni iza Borisa Geljfanda; turnir je održan od 20. do 29. decembra.

U aprilu 2005. prvi je put ušao među najboljih 100 na FIDE-inoj rang-listi, i to na 64. mjesto s Elo-rejtingom od 2635. Na turniru Young Stars of the World 2005, održanom u Kirišiju u Rusiji od 14. do 26. maja, pobijedio je s 8,5 bodova. Dok je bio u Grčkoj, pripremajući se za ovaj turnir s Nigelom Shortom, bio je učesnik saobraćajne nesreće na putu do atinskog aerodroma, pretrpjevši manje povrede. Kasnije je Short rekao da je "gotovo promijenio putanju historije šaha dozvoljavajući da budući svjetski prvak smrtno strada dok je bio pod njegovom brigom".[2]

Uspon ka vrhu

[uredi | uredi izvor]

Tokom Svjetskog šahovskog kupa 2007, koji je služio kao kvalifikacijski turnir za Svjetsko prvenstvo 2009, Karjakin je došao do polufinala, u kojem ga je porazio Aleksej Širov. Na FIDE-inoj rang-listi za januar 2008, objavljenoj tik prije Karjakinovog 18. rođendana, prvi put u karijeri prešao je granicu od 2700, koja se često smatra linijom koja razdvaja "elitne" igrače od ostalih velemajstora, s novim rejtingom od 2732 i 13. mjestom na rang-listi.

U julu 2008. igrao je brzopotezni meč na 10 partija protiv Shorta i uvjerljivo pobijedio 7,5–2,5.[3] U februaru 2009. pobijedio je u A-grupi na turniru Corus u Wijk aan Zeeu (19. kategorija) ostvarivši rezultat 8/13.

Kasnije je osvojio i ACP Svjetski kup u brzopoteznom šahu, koji je održan od 27. do 29. maja 2010. U finalu je porazio Dmitrija Jakovenka 4–3.[4]

U novembru 2011. završio je na diobi od 3. do 5. mjesta s Ivančukom i Njepomnjaščijem na Taljevom memorijalu u Moskvi (turnir 22. kategorije).[5]

U julu 2012. pobijedio je na SP-u u brzopoteznom šahu u Astani (Kazahstan), osvojivši bod više od svjetskog broja 1, Magnusa Carlsena.[6] Istog mjeseca podijelio je 1. mjesto s Caruanom u Dortmundu, ali je na osnovu dodatnog kriterija turnir pripao Caruani.[7]

2014. nastupio je na Turniru kandidata u Hanti-Mansijsku (također turnir 22. kategorije), održanom od 12. do 30. marta, gdje je pobjedom u posljednjem kolu protiv Levona Aronjana, u najdužoj partiji na čitavom turniru (po vremenu trajanja, ne po broju poteza), došao do 2. mjesta u ukupnom poretku, ali Anand je već kolo ranije osigurao 1. mjesto i revanš protiv Carlsena u novembru iste godine.[8]

Nakon toga je nastupio na ruskom ekipnom prvenstvu, a zatim je uslijedio inauguralni Həşimovljev memorijal u azerbejdžanskom Şəmkiru, koji je održan od 19. do 30. aprila. Igrao je u A-grupi (22. kategorija) i u konkurenciji šesterice igrača zauzeo 5. mjesto remiziravši svih 10 partija, što je kuriozitet.[9]

U septembru i oktobru 2015. nastupio je na Svjetskom kupu, koji je na kraju i osvojio na dramatičan način pobijedivši u finalu Pjotra Svidlera.[10] Ulaskom u finale Karjakin i Svidler osigurali su učešće na Turniru kandidata, koji je održan u martu 2016. i koji je osvojio upravo Karjakin, pobijedivši u posljednjem kolu Caruanu bijelim figurama u direktnom obračunu za 1. mjesto. Time je postao izazivač za titulu svjetskog prvaka, za koju se borio protiv Carlsena u novembru 2016. u New Yorku. Nakon 12 partija rezultat je bio neriješen, a u razigravanju, po ubrzanom tempu, Carlsen je bio bolji 3:1 i tako još jednom odbranio titulu.

Ipak, na samom kraju 2016. Karjakin se revanširao Carlsenu na Svjetskom prvenstvu u blic-šahu, osvojivši titulu ispred Norvežanina zahvaljujući boljem dodatnom kriteriju (imali su isti broj bodova), pobijedivši ga pritom u međusobnom okršaju.

Značajniji osvojeni turniri

[uredi | uredi izvor]
  • 2009 – Wijk aan Zee, 8/13 (I)
  • 2010 – Taljev memorijal (Moskva), 5,5/9 (I-III)
  • 2010 – Rusko superfinale, 7/11 (I-II)
  • 2011 – Kraljev turnir u Bazni, 6,5/10 (I-II)
  • 2012 – SP u brzopoteznom šahu (Astana), 11,5/15 (I)
  • 2013 – Norway Chess (Stavanger), 6/9 (I)
  • 2013 – Svjetsko ekipno prvenstvo u Antalyji (I)
  • 2014 – Norway Chess Classic 6/9 (I)[11]
  • 2015 – Svjetski kup
  • 2016 – Turnir kandidata (Moskva), 8,5/14 (I)

Broj titula na važnijim turnirima

[uredi | uredi izvor]

Među mnogim organiziranim turnirima neki se posebno ističu zbog svoje historije ili kategorije. Ova tabela prikazuje broj Karjakinovih titula na važnijim turnirima i svjetskim prvenstvima. (U zagradi je godina prvog izdanja turnira.)

Linares (1978) Wijk aan Zee (1938) Dortmund (1928) Taljev memorijal (2006) M-Tel Masters (2005) Nanjing (2008) London Chess Classic (2009) Biel (1968) FIDE Grand Prix (2009) Bilbao Masters (2008) Mečevi/turniri za
titulu svjetskog prvaka 		Ukupno osvojenih
1 1 1 1 1 (izgubio) 4

Lični život

[uredi | uredi izvor]

24. jula 2009. Karjakin se oženio Katerinom Dolžikovom (koja je ženski velemajstor).[12] Dvije i po godine kasnije sporazumno su se razveli.[13] Po završetku Həşimovljevog memorijala objavljeno je da će se Karjakin oženiti po drugi put, ovog puta Galijom Kamalovom. Vjenčanje je održano 17. maja 2014.[9] Krajem 2015. godine dobili su sina.

25. jula 2009. Karjakin je dobio rusko državljanstvo i prešao iz Ukrajinskog u Sveruski šahovski savez kako bi dobio bolje sponzorstvo i trenere.[14] Akt o dodjeli državljanstva lično je potpisao tadašnji predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev.[15] Karjakin živi u Moskvi od 2009. [16]

Godine 2013. diplomirao je socijalnu pedagogiju na Ruskom državnom socijalnom univerzitetu.[17]

Karjakin sebe smatra Rusom prije nego Ukrajincem i podržava pripajanje Krima Rusiji (od Ukrajine) i Vladimira Putina.[16] Po vjeri je pravoslavac.[18]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "World Team 09 Russia takes gold; China silver". ChessBase. 6. 12. 2013. Pristupljeno 7. 12. 2013.
  2. ^ "Nigel Short axed, future world champion survives". Chessbase. 28. 7. 2005.
  3. ^ "Kiev Life Rapid: Karjakin beat Short 7.5:2.5". Chessbase. 7. 8. 2008.
  4. ^ "Karjakin wins ACP World Rapid Cup]". Chessbase. 29. 5. 2010.
  5. ^ "Carlsen catches Aronian in last round, wins Tal Memorial on tiebreak". ChessVibes. Arhivirano s originala, 27. 3. 2014. Pristupljeno 25. 11. 2011.
  6. ^ "Karjakin wins the Astana World Rapid Chess Championship". Chessbase.com. Pristupljeno 9. 7. 2012.
  7. ^ "Fabiano Caruana takes the trophy in Dortmund". Chessdom.com. Pristupljeno 22. 7. 2012.
  8. ^ Mike Klein (29. 3. 2014). "Anand Draws, Secures Rematch with Carlsen for World Championship". Chess.com.
  9. ^ a b Peter Doggers (30. 4. 2014). "Carlsen Beats Caruana in Final Round, Wins Shamkir Chess 2014". Chess.com.
  10. ^ "Sergey Karjakin is the 2015 FIDE World Cup winner". FIDE. 5. 10. 2015. Pristupljeno 5. 10. 2015.
  11. ^ Peter Doggers (13. 6. 2014). "Sergey Karjakin Repeats as Norway Chess Winner". Chess.com.
  12. ^ "Sergey Karjakin and Kateryna Dolzhikova get married". Chessdom.com. Arhivirano s originala, 11. 10. 2018. Pristupljeno 26. 7. 2009.
  13. ^ "Interview mit Sergey Karjakin". de.chessbase.com. (de)
  14. ^ "Karjakin to Play for Russia". Chess.com. 1. 8. 2009.
  15. ^ "Sergey Karjakin takes Russian citizenship". Chessdom.com. Arhivirano s originala, 29. 7. 2017. Pristupljeno 3. 5. 2014.
  16. ^ a b "Russia's Patriotic Chess Star from Crimea Sets His Sights on World Title". Radio Slobodna Evropa. 30. 3. 2016.
  17. ^ "Сергей Карякин: "Я без шахмат жить не могу"". Chesswood.ru. 15. 2. 2015. Pristupljeno 3. 4. 2016. (ru)
  18. ^ "KC-конференция с Сергеем Карякиным". Crestbook.com. 13. 1. 2010. Pristupljeno 3. 4. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Sergej Karjakin

♘ Profil Sergeja Karjakina na FIDE.com (en)

Partije Sergeja Karjakina na Chessgames.com (en)

Prethodi: Najmlađi velemajstor ikad
2002–danas 		Slijedi:
Bu Xiangzhi Čeka se
Prethodi: Svjetski prvak u brzopoteznom šahu
2012. 		Slijedi:
Gata Kamsky Şəhriyar Məmmədyarov
Prethodi: Pobjednik Svjetskog kupa
2015. 		Slijedi:
Vladimir Kramnik Čeka se
Prethodi: Svjetski prvak u blic-šahu
2016. 		Slijedi:
Aleksandar Griščuk Čeka se
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sergej_Karjakin&oldid=3343476"