Perspektiva (likovna umjetnost)
Perspektiva (od latinske riječi perspicere - "jasno vidjeti") u grafičkoj umjetnosti, kao što je crtanje, jest imitiran (simuliran) opis na ravnoj (dvodimenzionalnoj) površini (recimo, papiru) jedne trodimenzionalne slike, onako kako je vidi naše oko. Dvije najvažnije karakteristike perspektive jesu:
- objekti se crtaju sve manji s porastom udaljenosti od posmatrača; što se više odmičemo, objekati se čine sve manjima
- prostorno smanjenje, koje je ustvari deformiranje, iskrivljavanje objekata kad ih posmatramo sa strane; ugao posmatranja mora biti dosta velik da bi došlo do takvih deformacija.
Pregled
[uredi | uredi izvor]Osnovni koncept
[uredi | uredi izvor]
Perspektiva radi tako da opisuje svjetlost koja dolazi iz scene kroz jedan zamišljeni pravougaonik (sliku), do oka posmatrača. Slično je pogledu posmatrača kroz prozor, koji slika ono što vidi direktno na staklo. Ako gledamo iz istog mjesta s kojeg je gledao i posmatrač kad je slikao (na slici desno označenog kao Focal point "O"), naslikana slika bit će identična onome što bismo vidjeli kroz čisto staklo prozora. Svaki objekt scene je ravan, razmjerena (smanjena ili povećana) verzija objekta sa druge strane prozora jer svaki dio naslikanog objekta leži na pravoj liniji od oka posmatrača ekvivalentno dijelu stvarnog objekta koji predstavlja. Posmatrač ne može primijetiti razliku između naslikane slike na staklu i stvarnosti. Ako gledamo s neke druge pozicije, različite od one na kojoj je stajao posmatrač kad je crtao na prozoru, iluzija će biti narušena, ali ne toliko sve dok ugao iz kojeg posmatramo ne bude ekstremno velik.
U praksi ipak sve perspektive (uključujući i one kreirane matematički) imaju neke deformacije kada ih uporedimo sa stvarnim pogledom na neku scenu (u nešem primjeru kroz prozor).
Drugi pojmovi vezani za perspektivu
[uredi | uredi izvor]Konvergentne linije. Kad crtamo perspektivni pogled, konvergentne linije predstavljaju paralelne linije, koje, kad ih posmatramo iz pravca našeg pogleda, u daljini imaju tenziju dodirivanja, presijecanja.
Linearna perspektiva
[uredi | uredi izvor]Linearna perspektiva je princip po kome naše oko vidi, tj. naš mozak shvata na kojoj razdaljini se nalazi opaženo: predmeti se naizgled smanjuju kako su nam dalji. Ovaj fenomen je opažen i u slikama, a povremeno primjenjivan već u antičkom slikarstvu. Matematička pravila linearne perspektive će otkriti i prvi formulisati arhitekta Filippo Brunelleschi, dok je pokušavao da sa preciznošću nacrta ostatke antičkih građevina: paralelne linije se sa daljinom vizuelno približavaju i na horizontu sustižu u tački nedogleda.
Vazdušna ili atmosferska perspektiva
[uredi | uredi izvor]Vazdušna ili atmosferska perspektiva je optički fenomen koji se zasniva na činjenici da atmosfera nije potpuno providna. Debljina sloja vazduha između nas i posmatranog objekta čini da dalje objekte vidimo sa postepenim opadanjem kontrasta osvjetljenja i boja, dok se u daljini sve ne stopi sa bojom neba u ujednačenoj sivo-plavoj nijansi. I ovaj fenomen je zapažen i korišćen u slikarstvu renesanse i doprinosi, zajedno sa linearnom perstpektivom, realizmu predstave.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
