Prijeđi na sadržaj

Johann Heinrich Lambert

Izvor: Wikipedija
Johann Heinrich Lambert

Rođenje 26. kolovoza 1728.
Mulhouse, Elzas, Francuska
Smrt 25. rujna 1777.
Berlin, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Matematika, fizika
Astronomija, filozofija
Poznat po Dokazao da je broj π iracionalni broj
Lambert-Beerov zakon
Lambertov kosinusni zakon
Dokaz Lambert-Beerova zakona: zelena laserska zraka svjetlosti prolazi kroz otopinu pigmenta rodamina 6B. Zraka svjetlosti postaje sve slabija kako prolazi kroz otopinu.
Prikaz Lambertova kosinusnog zakona.

Johann Heinrich Lambert (Mulhouse, 26. kolovoza 1728. – Berlin, 25. rujna 1777.), njemački fizičar, matematičar i astronom francuskog podrijetla. Svojim matematičkim istraživanjima obuhvatio je algebru, sfernu trigonometriju i perspektivu. Prvi je dokazao da je broj π iracionalan broj i prvi se sustavno služio hiperboličkim funkcijama. Posebno je značajno njegovo djelo o teoriji paralelnih pravaca (1766.). U djelu Fotometrija (fr. Photometrie, 1760.) jasno je razlučio pojmove sjaja i rasvjete i tako položio temelje fotometrije. Osim toga, istraživao je lom svjetlosti u atmosferi, zatim staze kometa i u svezi s tim otkrio nova svojstva konika. U njegovim astronomskim radovima prvi se put govori o dvojnim zvijezdama. [1]

Doprinosi

[uredi | uredi kod]

Lambert-Beerov zakon

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Lambert-Beerov zakon

Lambert-Beerov zakon je zakon o apsorpciji monokromatske svjetlosti u obojenim otopinama, po kojem količina svjetlosti koja se apsorbira u obojenom sloju otopine ovisi o debljini tog sloja (Lambertov zakon) i o množinskoj koncentraciji otopljene obojene tvari (Beerov zakon; prema njemačkom fizičaru Augustu Beeru, 1825. – 1863.). Na tom se zakonu temelje kolorimetrijske i spektrofotometrijske metode u analitičkoj kemiji.

Lambertov kosinusni zakon

[uredi | uredi kod]

Lambertov zakon, poznat i kao Lambertov kosinusni zakon, su dva zakona istog naziva za rasvjetu:

  • Jakost rasvjete neke površine razmjerna (proporcionalna) je kosinusu kuta što ga upadne zrake čine s okomicom na danu površinu:

gdje je: E0 - osvjetljenje plohe okomite na zrake svjetlosti, a φ - upadni kut zraka svjetlosti u odnosu na okomicu.

  • Sjaj elementa površine savršeno difuznog izvora razmjeran (proporcionalan) je kosinusu kuta što ga emitirane zrake čine s okomicom na dani element. Iz toga slijedi da će difuzni izvor koji zadovoljava Lambertov zakon izgledati jednako sjajan, bez obzira iz kojega se smjera promatra.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Lambert, Johann Heinrich, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.