Govor na gori
Beseda na gori je zbirka Isusovih etičkih učenja i izreka, prikupljena u novozavetnom Evanđelju po Mateju.[1] U hrišćanskoj tradiciji se smatra stvarnim događajem iz Isusovog života.
Evanđelje po Mateju (poglavlja 5-7) prenosi da je Isus svoje etičko učenje izložio u jednom govoru na planinskom obronku pred svojim učenicima i okupljenom masom. Najpoznatiji deo Besede čine blaženstva, koja se nalaze na samom početku. U nastavku sledi molitva Očenaš, saveti o neopiranju zlu i okretanju drugog obraza, kao i Isusova verzija Zlatnog pravila. Poznate su i izreke o „svetlosti sveta“, „ne sudite da vam se ne sudi“ i druge.
Naučnici veruju da čitav sadržaj nije iznet u jednoj besedi, već je po sredi kompilacija izreka izreka izgovorenih u različitim prilikama.[2][3] Matej grupiše Isusovo učenje u pet celina, od kojih je Beseda na gori prava.[4] Ostalo su uputstva učenicima, parabole o carstvu, uputstva crkvi i oštra kritika pisara i fariseja.[4] Dok Matej grupiše Isusovo učenje u celine po srodnosti, isti materijal je kod Luke razbacan po raznim poglavljima.[1]
Mnogi hrićani Besedu na gori smatraju nekom vrstom komentara na Deset zapovesti, koja prikazuje Isusa kao istinskog tumača Mojsijevog zakona.[1] Beseda na gori se smatra središnjim načelom hrišćanskog učenja i mnogi etički mislioci – poput Tolstoja, Gandija i Bonhefera – je smatraju osnovnim izvorom hrišćanskog pacifizma.[1]
Iako nema pravih planina u ovom delu Galileje, postoji nekoliko većih brda u oblasti zapadno od Galilejskog mora. Stoga neki naučnici smatraju da je prevod „planina“ neakedvatan; Gandri smatra da to može značiti „planinska oblast“, dok Frans smatra da treba čitati kao „brdo“. Jedna od mogućih lokacija besede može biti brdo u blizini Kapernauma, na kome se danas nalazi katolička kapela nazvana Crkva blaženstava. Drugi smatraju da je u pitanju Sionska gora, a treći da je Kurun Hatin.[5]
Opis Isusovog uspona na goru radi propovedanja mnogi vide kao paralelu čuvenom biblijskom opisu Mojsijevog uspona na goru Sinaj i njegove objave Deset zapovijedi.[6][7]
Isus na početku učenicima poručuje da su "sol zemlje i svjetlost svijeta (Mt 5,13-14)", te ne smeju dozvoliti da prestanu da svetle ili da se ukvare. Takođe, sebe i svoju zajednicu naziva i „sinovima božjim“ (decom božjom).
U ovoj besedi, Isus je izrekao čuvenih devet blaženstava, koja glase:
- Blaženi su siromašni duhom, jer je njihovo Carstvo nebesko.
- Blaženi su tužni, jer će se oni utešiti.
- Blaženi su krotki, jer će oni naslediti zemlju.
- Blaženi su gladni i žedni pravde, jer će se nasititi.
- Blaženi su milostivi, jer će oni biti pomilovani.
- Blaženi su čisti srcem, jer će oni Boga videti.
- Blaženi su mirotvorci, jer će se oni sinovi Božiji nazvati.
- Blaženi su prognani pravde radi, jer je njihovo Carstvo nebesko.
- Blaženi ste kad vas, mene radi, ruže i progone i, lažući, nabede svakim zlom. Radujte se i veselite se, jer je nagrada vaša velika na nebesima; jer su tako progonili proroke koji su bili pre vas."
Isusovi blagoslovi predstavljaju namerno izvrtanje uobičajenog shvatanja "blaženstva", odnosno sreće. Blagoslovi prate jednostavan obrazac: Isus imenuje skupinu ljudi koja se obično smatra neblagoslovenom i proglašava ih blaženim.
U judaizmu je blagoslov doživljavan istovremeno kao blagodet i poziv. Aramejska reč za blagoslov, "ashrei" ili "tovahoun", istovremeno znači "blagosloven" i "probudi se" ili "ustani". Stoga se Isusovi blagoslovi mogu posmatrati i kao poziv na akciju.
Neki od blagoslova imaju svoje paralele u Starom zavetu, sa kojim je Isus bio upoznat. Na primer, psalm 24:3–5 kaže da će bog blagosloviti one čistih ruku i bezazlena srca, dok psalm 37:11 kaže da će smerni naslediti zemlju.
Evanđelje po Mateju prenosi sledeće Isusove reči:
| “ | Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer zaista vam kažem, dok ne prođe nebo i zemlja, neće ni jedna jota ili jedna crtica od zakona nestati, dok se sve ne zbude. Ko dakle razreši jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, najmanji će se nazvati u carstvu nebeskom; a ko izvrši i nauči, taj će se velik nazvati u carstvu nebeskom.[8] | ” |
Isus ne samo da zagovara poštovanje židovskog zakona, već ga proširuje da bude obuhvatniji. Koncentrira se na ono što prethodi zlu i grijehu, a ne samo na njihova ispoljavanja. Isus više gleda na srce. Tko ne sagriješi u srcu, neće ni djelima.
Govoreći o ubojstvu, Isus kao korijene ubojstva vidi mržnju koja dolazi iz srca te srdžbu i pogrdne riječi. Potiče ljude da spriječe u sebi ono što vodi prema tjelesnom sukobu i ubojstvima.
Govoreći o preljubu, uviđa da je izvor i početak preljuba požuda. Stari zakon je branio samo preljub, dok Isus potiče vjernike, da misle unaprijed i da spriječe ono što će ih dovesti do preljuba. Kod Židova, moglo se razvesti tako da se ženi, dade otpusnica. Isus ne odobrava razvod niti vezu prethodno razvedenih.
Isus je kudio farizeje i pismoznance, da se jako pridržavanju sitnica u zakonu, a zapostavljaju bitno.
| “ | Čuli ste da je rečeno: »Oko za oko i zub za zub«. A ja vam kažem da se ne protivite zlu; nego ako te ko udari po tvom desnom obrazu, okreni mu i drugi; i onome koji hoće da se parniči s tobom i da ti uzme haljinu, podaj mu i ogrtač; i ko te potera jednu milju, idi sa njim dve.[9] | ” |
Isus govori protiv osvete. U njegovom narodu je važilo pravilo "oko za oko, zub za zub". Isus potiče ljude, da se odreknu osvete i da mržnju ugase ljubavlju. Na silu ne treba odgovarati silom, nego tražiti izlaz mirnim putem.
| “ | Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapoveda suncu te obasjava i zle i dobre i daje dažd pravednima i nepravednima.[10] | ” |
Židovi su voljeli druge Židove, a prezirali su strance i neprijatelje. Smatrali su svojom dužnošću, da mrze pagane. Isus im zapovijeda, da ljube i neprijatelje: "Ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5, 44)". Jer Bog daje sunce i kišu i dobrima i zlima. Kada vjernici vole samo sebi slične, onda se ne razlikuju od nevjernika.
| “ | Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.[11] | ” |
Isus pod ovo zlatno pravilo podvodi čitavu hebrejsku Toru i proročke knjige.
U vezi davanja milostinje, Isus podstiče ljude da to čine u skrovitosti i iz plemenitih namjera, a ne zato da ih drugi vide i hvale. Slično preporučuje i za molitvu rečima: "Molite se u tajnosti". Moliti se treba u svojoj sobi, ne na ulicama i trgovima, radi pokazivanja ljudima. U vezi posta, Isus govori slično kao i u vezi davanja milostinje i molitve. Smisao posta je dar, a ne pohvala ljudi. Postiti treba u skrovitosti, kako bi to vidio samo Bog.
Isus usmjerava ljude da sakupljaju nebesko blago, a ne zemaljsko, jer zemaljsko upropaste moljci i ukradu lopovi, dok je nebesko vječno. Potiče ljude na siromaštvo rečima: "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Mt 6,24)." Savetuje ljude da ne treba brinuti za hranu, piće i odeću, jer Bog hrani ptice nebeske i oblači poljske ljiljane pa će i ljude. Usmjerava ljude da, jedni druge ne osuđuju, pa neće biti osuđeni. Ohrabruje ljude na upornost: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (Mt 7,77)". Ako ljudi pomažu jedni drugima, kada jedni druge zamole, kako im onda Bog ne bi pomogao.
U zaključku govora na gori, Isus kaže kako je čovjek koji sluša ove riječi i izvršava ih poput mudrog zidara, koji sagradi kuću na stijeni, kojoj ništa ne može naškoditi, a tko sluša riječi, a ne čini ih, je kao ludi zidar koji sagradi kuću na pijesku, koja neće izdržati poplavu pa će od nje nastati ruševina (Mt 7, 26).
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 "Sermon on the Mount." Cross, F. L., ed. The Oxford dictionary of the Christian church. New York: Oxford University Press. 2005.
- ↑ Ehrman 2004, p. 101
- ↑ Isus, Enciklopedija živih religija (str. 316-318), Nolit, Beograd, 2004.
- ↑ 4,0 4,1 Harris, Stephen L., Understanding the Bible. Palo Alto: Mayfield. 1985.
- ↑ Dr. Rudolf Vimer: Isus Krist, život našeg Spasitelja, UPT Đakovo 2006.
- ↑ St. Augustine of Hippo. Commentary on Sermon on Mount. Translated by William Findlay. http://www.newadvent.org/fathers/1601.htm
- ↑ Lapide, Pinchas. The Sermon on the Mount, Utopia or Program for Action? translated from the German by Arlene Swidler. Maryknoll: Orbis Books, 1986.
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 5:17-19 (prevod Vuka Karadžića)
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 5:38-41 (prevod Emilijana Čarnića)
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 5:43-45 (prevod Vuka Karadžića)
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 7:12 (prevod Vuka Karadžića)
- (sh) Beseda na gori Arhivirano 2008-10-20 na Wayback Machine-u (uporedni srpskohrvatski prevodi)
- (sh) Beseda na gori Arhivirano 2011-09-09 na Wayback Machine-u (savremeni srpski prevod)
- (en) Augustine: On the Sermon on the Mount
- (sh) Corinne Heline: Beseda na Gori – Ključ razvoja bića Svetlosti Arhivirano 2011-06-15 na Wayback Machine-u