Jean-Jacques Rousseau
„Rousseau” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Rousseau (razvrstavanje).| Jean-Jacques Rousseau | |
|---|---|
| Filozofija 18. vijeka (Moderna filozofija) | |
| Zapadna filozofija | |
.jpg) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 28. 6. 1712. Geneva, Švicarska |
| Smrt | Ermenonville, Francuska 2. 7. 1778. (dob: 66) |
| Filozofija | |
| Škola/Tradicija | Teorija društvenog ugovora, Prosvjetiteljstvo |
| Glavni interesi | Politička filozofija, muzika, obrazovanje, književnost, autobiografija |
| Znamenite ideje | |
| Inspiracija | |
Od | |
Na
| |
Jean-Jacques Rousseau [ʒɑ̃ˈʒak ʁuˈso] (Ženeva, 28. juna 1712. – Ermenonville, 2. jula 1778.), švajcarski filozof, književnik i politički teoretičar koji je imao ogroman uticaj na razvoj političke misli u 18, 19. i 20. vijeku. Iako je nominalno pripadao prosvjetiteljskom pokretu, smatra se prvim predstavnikom romantizma u književnosti i popularnoj kulturi.
Njegovo djelo Društveni ugovor je poslužilo kao inspiracija za francusku revoluciju, a njegove teze će poslije biti temelj različitih ideologija kao što su nacionalizam, socijalizam i komunizam.
Zbog svog žustrog zalaganja za povratak prirodi i idealiziranja pred-civilizacijske prošlosti , Rousseau se smatra idejnim praocem pokreta za zaštitu okoline.
Preživjevši nesretno djetinjstvo bježi iz roditeljskog doma gospođi de Warens koja ga obraća na katolicizam i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica vrši dugi niz godina na njega snažan utjecaj. Od tada pa sve do smrti Rousseau će imati život pun obrata te rastrgan proturječnostima između snova i stvarnosti i koji je pri kraju zamračen jakom razdražljivošću i neurotičkim priviđenjima.
Rousseau se kao šegrt, lakej, nastavnik glazbe, prepisivač nota i kućni učitelj, uvijek djetinjski plah i vođen zakonima srca mučno se probijao kroz svoje doba luksuza, galantnih i šupljih salonskih konverzacija, vlasulja i društvenog parazitima. Godine 1742. upoznaje u Parizu Diderota i druge enciklopediste, ali se ubrzo s njima razilazi. U svom prvom djelu Discours sur les arts et les sciences daje 1749. godine negativan odgovor na nagradno pitanje dižonske akademije o tome da li znanost i umjetnost pridonose poboljšanju morala. Taj je spis otkriće za Pariz i Rousseau preko noći postaje slavan.
No, uskoro bježi od pariške buke i konvencionalnih društvenih obaveza i u Ženevi se združuje s priprostom Thérese Levasseur, s kojom dugo živi u prirodnom braku (vjenčali su se tek 1768. godine). U Eremitageu, sjeverno od Pariza, u idiličnom ambijentu male kućice okružene vrtom, piše Discours sur l'origine et les fondements de l'inégalité parmi les hommes, skicu o povijesnom razvojnom putu čovječanstva. Društveno i tjelesno blizu sloma odlazi 1761. godine na malo imanje u Montmorencyju i tu dovršava svoja djela: Julie ou la nouvelle Héloise, Du contrat social ou principies du droit politique i Émile ou sur l'éducation. Ta su djela izazvala bijes službene Francuske te pariški sud izadje nalog za njihovo spaljivanje i Rousseaovo hapšenje. Bježeći pred progonima i pateći od unutarnjih moralnih kriza Rousseau postaje bolesnik koji sumnja u sve pa i u svoje najintimnije prijatelje. Na Humeov poziv odlazi u Englesku i tamo piše šest knjiga. Praćen manijom proganjanja vraća se u Francusku i dovršava posljednje djelo Reveries du promeneur solitaire, u kojem se očituju i neki znakovi šizofrenije. Samotni bolesnik nedugo zatim umire premoren fiktivnim i stvarnim progonima. Umro je 2. srpnja u mjestu Ermenville u blizini Pariza.
Zanimljiva su njegova filozofska stajališta pa ta je tako čovjek, po Rousseau, od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga je pokvarila civilizacija i kultura. Po njemu sav napredak znanosti, umjetnosti, tehnike i privrede znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajem razuma u egoizam, a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti. Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio je pravi osnivač građanskog društva. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava, koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikome!".
Čovjek je rođen slobodan, a ipak svugdje je u okovima! - u toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rousseauov politički kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske države u kojoj opća volja (volonté généralé - koja, međutim nije identična s voljom svih - volonté de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava. Budući da znanost i kultura rađaju mnog zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanitetom uma i preferiranjem paskvalovske logique de coeur on je ne samo neposredno utjecao na Kanta, Schillera i Götea već i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševljavao revolucionarne sanjare 18. pa i 19. stoljeća.
- Da li je napredak znanosti u umjetnosti doprinio kvarenju ili pročišćenju morala (1950);
- O porijeklu nejednakosti ljudi (1755);
- Nova Eloiza (Heloiza) ili Julija (orig. Julie ou la Nouvelle Héloïse, 1761.);
- Društveni ugovor (orig. Du contrat social, 1762.);
- Emil ili O odgoju (orig. Émile, 1762.);
- Ispovijesti (posthumno).
