Ruđer Bošković

	Ruđer Bošković
	;
Rođenje	18. maj 1711.; Dubrovnik; Dubrovačka Republika
Smrt	13. februar 1787.; Milano; Milansko Vojvodstvo
Prebivalište	Papinska Država, Milansko Vojvodstvo, Francuska
Polje	teologija, fizika, astronomija, matematika, filozofija, poezija, diplomacija
Institucija	Observatorij Brera, Univerzitet Pavia
Alma mater	Gregoriana
Poznat po	preteča atomistike, osnivač Opservatorija Brera
Religija	rimokatolik

Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 18. maj 1711. – Milano, 13. februar 1787.) bio je dubrovački matematičar, astronom, geodet, fizičar, filozof i isusovac.

Biografija

Philosophiae naturalis theoria, 1758

Bošković je rođen u Dubrovniku kao sedmo dijete majke Talijanke Paule Bettera i oca Nikole Boškovića, trgovca iz Orahovog dola kod mjesta Ravno, Hercegovina. Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a sa 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732. godine završio je filozofiju a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije stupio je kao redovnik u isusovački red. 1740. godine postaje profesor matematike.

Matematika

Ruđer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, beskonačno malim veličinama, logaritmima negativnih brojeva, problemom tijela maksimalne atrakcije itd. U svojoj knjizi Elementa matheseos universae, Rim 1754, daje znatan broj teorema iz trigonometrije, prvi izvodi četiri osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, kao i oskulatorni krug.

U raspravi De aestu maris (1747), prvi među matematičarima govori o neeuklidskoj geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlaže geometriju s tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom, koja se danas i upotrebljava.

Astronomija

Bavio se i astronomijom i objavio pet knjiga pod nazivom Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (1785). U njima izlaže svoju teoriju o aberaciji svjetlosti, te kao i Einstein smatra brzinu svjetlosti konstantnom. Po njemu je sve relativno, kako prostor, tako i vrijeme. Mjerila nisu konstantne duljine i smanjuju se u pravcu kretanja. Kao metodu za pronalaženje skretanja svjetlosne zrake pri prolazu kroz razne sredine, preporuča pokuse s dva dalekozora od kojih je jedan ispunjen vodom. Ispitujući krivulju astronomske refrakcije, prvi određuje visinu troposfere. Iz tri opažanja Sunčevih pjega određuje rotaciju Sunca i njegov promjer, izvodi jednadžbu šestog stupnja za kretanje kometa, koju su kasnije prihvatili Olbers, Langrange, Opolcer i Wilkens. Zamišlja zvijezde kao veća ili manja sunca. Njegova atomistika predvidjela je zvijezde s vrlo gustom i vrlo razrijeđenom materijom, divove i patuljke, koji su otkriveni tek u 20. stoljeću. Zvjezdarnica u Breri blizu Milana, za koju je izradio planove, bila je najmodernija u to doba. Osnovao je praktičnu astronomiju, prvi ukazao na potrebu ispitivanja grešaka mjernih instrumenata i dao formulu za ispravke grešaka.

Geodezija

U geodeziji, 1741. Ruđer Bošković je iznio ideju o geoidu kao obliku Zemlje. U knjizi De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XIV (1755.) prvi obraća pažnju na skretanja vertikala, što je, po njemu, posljedica nerazmjerne raspodjele masa na površini Zemlje. U tu je svrhu 1750. izveo mjerenje meridijanskog luka između Rima i Riminija zajedno s Christopherom Maireom i razvio mrežu trokuta s dvjema geodetskim osnovicama kod Rima i Riminija. Knjiga je prevedena i na francuski 1770. godine.

Optika

U optici je poznat po instrumentima kao što je prizma s promjenljivim kutom i kružni mikrometar.

Teorija atoma

U djelu Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, objavljenom u Beču 1758. godine, iznosi da je sve materija i kretanje. Po njemu je materija sastavljena od istih faktora, samo je različiti zakoni čine različitom. Bohrov model atoma je direktan potomak Boškovićeva modela atoma. On uvodi zakon sila, koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim udaljenostima, što kasnije dalje razvija Michael Faraday. Atom svodi na središnju točku oko koje se šire oblaci privlačno-odbojnih sila (Boškovićevo polje).

Internacionalni naučni rad

Bošković se, iako redovnik, zalagao za Kopernikov sistem. Bio je vrlo ugledna ličnost svog vremena. 1761. godine astronomi su se pripremali da promatraju prolaz Venere ispred Sunčevog diska i u tu svrhu ga britanski Royal Society šalje u Istanbul (Carigrad) kako bi mogao promatrati taj prolaz. Ruska akademija nauka ga prima za člana u Sankt Peterburgu. Francuska ga je 1773., kad je ukinut isusovački red, imenovala ravnateljem optike za mornaricu. Bio je poznat i kao inženjer, pjesnik i diplomat. Kao inženjer, na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio je planove za popravku apsida i kupole Bazilika sv. Petra u Rimu i radio na isušivanju močvara u Italiji.

Diplomatska aktivnost

Kao diplomat odlazi u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Tada biva i primljen u londonski Royal Society.

Smrt

Ruđer Bošković je umro 13. februara 1787. godine u Milanu. Pokopan je u crkvi Sv. Maria Podone.

Ostavština

Po Boškoviću je nazvano Astronomsko društvo iz Beograda (utemeljeno 1934), kao i jedan krater na Mjesecu. U Zagrebu je 1950. godine osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je na prijedlog hrvatskog fizičara Ivana Supeka dobio ime Ruđera Boškovića. Lik Ruđera Boškovića je korišten na svim novčanicama hrvatskog dinara, koje je Hrvatska koristila kao svoju valutu od 1991. do 1994. godine.

Djela

De maculis solaribus 1736. (O Sunčevim pjegama)
De circulis oscillatoribus 1740. (O oskulatornom krugu)
De viribus vivis 1745. (O živoj sili)
De cometis 1746. (O kometima)
De aestu maris (1747.)
De lumine 1748. (O svjetlosti)
Elementa matheseos universae, 1754
De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XVI (1755.)
Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, 1758.
Opera pertinentia ad opticam et astronomiam 1785.