Junije Palmotić

Junije Palmotić
Junije Palmotić
	Junije Palmotić
Biografske informacije
Rođenje	7. 11. 1607. (dob: 417); Dubrovnik
Smrt	6. 7. 1657. (dob: 49) ; Dubrovnik
Državljanstvo	Dubrovčanin
Rodbina	Džore Palmotić i Ora Gradić
Opus
1629–1653
Znamenita djela
	Pavlimir;
Inspiracija
	Od Vergilije, Ovidije;

Junije Palmotić (Dubrovnik, 1607. – 1657.) bio je dubrovački barokni književnik.^[1]

Biografija

Rođen je u Dubrovniku 1607. godine od Džore Palmotića i Ore Gradić.^[2] U izvorima se spominje i pod imenima Džono Palmotić ili na italijaniziranim nazivom (sasvijem uobičajen u to doba) Giunio Palmotta.

Nakon studija filozofije i prava na talijanskim sveučilištima, afirmirao se kao odvjetnik u svom rodnom gradu, a ujedno je pisao i poeziju. Podrijetlom iz ugledne vlastelinske obitelji, obavljao je različite upravne dužnosti u rodnome gradu, bio je knez na Mljetu, u Konavlima i na Lastovu.^[3] Godine 1656. bio je izabran u Vijeće umoljenih.^[3] Isprva je pisao stihove i pjesme na latinskom jeziku, kao i pjesme “po narodnu” koje nisu sačuvane.

Posmrtno mu je Stjepan Gradić 1670., zauzimanjem piščeva brata Džore,^[3] objavio ep Kristijadu, prepjev istoimenoga latinskog spjeva Marca G. Vide, posvećen švedskoj kraljici Kristini, zagovarateljici katoličke obnove, pridodavši mu i iscrpan autorov životopis.^[3]

No Palmotić je ponajprije autor tragikomedija,^[3] uspješno uprizorivanih za njegova života pred Kneževim dvorom,^[3] o čemu se podatci nalaze u rukopisima drama, a što svjedoči o bogatoj kazališnoj djelatnosti dubrovačkoga baroka.

Izvodile su ih kazališne družine Orlovi, Smeteni i Isprazni,^[3] a sam je Palmotić u njihovoj izvedbi sugerirao niz scenskih efekata tipičnih za baroknu scensku fantastiku.^[3] Sve su napisane u stihu, u osmercima, a tematski se mogu podijeliti u tri kruga.

Klasični tematski krug obuhvaća drame Došastje od Enee k Ankizu, njegovu ocu, Atalanta, Ipsipile, Andromeda, Elena ugrabljena, Akile, Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo i Lavinija.

U pseudopovijesne tragikomedije panslavenske tematike ubrajaju se Pavlimir, Danica, Captislava i Bisernica, a Armida i Alčina nadahnute su talijanskim renesansnim epovima, Ariostovim Bijesnim Orlandom i Tassovim Oslobođenim Jeruzalemom. Služeći se iskustvima talijanske operne libretistike, Palmotić je u Atalanti, posljednjoj dubrovačkoj pastoralnoj drami, uprizorenoj 1629., godinu dana nakon Gundulićeve Dubravke, dramatizirao epizodu iz Ovidijevih Prijetvorbi. U Pavlimiru, prikazanome 1632., nadahnutom Orbinijevim Kraljevstvom Slavena, tj. Ljetopisom popa Dukljanina, prikazan je nastanak Dubrovnika, sa središnjom figurom navodnoga utemeljitelja Grada, Pavlimira. U toj se dramatizaciji dubrovačke političke doktrine glorificira postanak Dubrovnika i ističe opasnost od ugrožavanja njegove slobode.

Osim mnogobrojnih dramskih tekstova Palmotić je napisao i više lirskih djela. U mladosti je pisao pjesme nadahnute usmenoknjiževnim izričajem, koje nisu sačuvane. Sačuvan je epitalamij Muza na piru, neke prigodnice, panegirici te pobožni stihovi, među kojima se izdvajaju poeme o sv. Kuzmi i Damjanu, zaštitnicima Lastova, te Sveta Katarina od Siene. Sačuvana je i polemična burleskna poema Gomnaida (Govnaida), kojom je u sestinama žestoko napao određenoga dubrovačkog vlastelina.

Značajnost

Palmotić je bio jedan od najboljih oblikovatelja pjesničkoga jezika 17. vijeka,^[3] u njegovu je dramskome djelu barokno hrvatsko kazalište dosegnulo vrhunac pa mu pripada mjesto u krugu velike trojice baroknih dubrovačkih književnika, s Gundulićem i Bunićem Vučićem.^[3]

Palmotić je najplodniji dramatičar starije hrvatske književnosti,^[3] za života je tiskao samo jednu latinsku prigodnicu, posvećenu isusovcu Giovanniju Bargioccu^{[α 2]} (1633).^[3]

Uz Vinka Pribojevića i Jurja Križanića bio je rani začetnik ideja slavenskog jedinstva.^[4]

Djela

Drame

Pavlimir (1632)
Danica (1644)
Ipsipile
Captislava (1652)
Armida
Alčina (1647)
Kolombo
Bisernica (1653)
Došastje od Enee k Ankizu, njegovu ocu
Atalanta (1629)
Andromeda
Elena ugrabljena (1640)
Akile (1637)
Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo (1639)
Lavinija (1648)
Didona (1646)
Glas
Gosti grada Dubrovnika

Druga djela

Kristijada – Kristiade to jest život i djela Isukrstova (ep)
O rijeko, kâ tvoreć...
Muze na piru
In obitu Michaelis Gradii epicedion Junii Palmottae
Kraljici Kristini
Sveta Katarina od Siene
Gomniada (invektiva)

Povezano

Spoljašne veze

Kristiada, izdanje 1853.
Gomniada
Pavlimir
In obitu Michaelis Gradii epicedion Junii Palmottae
Kraljici Kristini
O rieko, ka tvoreć'
Muze na piru

Bilješke

↑ Junije Palmotić je umro vjerojatno između dana 29. 6. i dana 6. 7. 1657.
↑ Giovanni Bargiocchi, talijanski isusovac.

Izvori

↑ Buelow, George J. (2004). A history of baroque music. Indiana University Press. str. 416. ISBN 0-253-34365-8.
↑ Appendini, Francesco M. (1803). Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de' Ragusei: divise in due tomi e dedicate all'eccelso Senato della Republica di Ragusa. Martecchini. str. 235–.
↑ ^3,00 ^3,01 ^3,02 ^3,03 ^3,04 ^3,05 ^3,06 ^3,07 ^3,08 ^3,09 ^3,10 ^3,11 „Palmotić, Junije”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 5. 2024.
↑ (en) Jakobson, Roman (1981). Selected Writings. Walter de Gruyter. ISBN 3-11-010605-1.

Bibliografija

„Palmotić, Junije”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 5. 2024.
Dragić, Marko (2006). Književnost katoličke obnove i prvoga prosvjetiteljstva (hrvatska barokna književnost). Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. ISBN 978-953-7395-02-5. Arhivirano iz originala na datum 2011-12-18.
(it) Appendini, Francesco M. (1803). Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de' Ragusei: divise in due tomi e dedicate all'eccelso Senato della Republica di Ragusa. Martecchini. str. 235–.
Bogišić, Rafo, ur. (1995). „Ljetopis Junija Palmotića”. Junije Palmotić, Izabrana djela. Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb: Matica hrvatska. str. 33–41.
„Palmotić, Junije”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 5. 2024.
Brković, Ivana (2021). „Sveta ljubav svete Katarine u mističnom spjeu Junija Palmotića”. Anali Dubrovnik 59: 115-136. Pristupljeno 3. 5. 2024.
Mrdeža Antonina, Divna (1993). „Slavenske teme prema klasičnima u melodramskim tekstovima Junija Palmotića”. Croatica: časopis za hrvatski jezik, književnost i kulturu 23-24: 217–228. Pristupljeno 3. 5. 2024.

[1] Junije Palmotić je umro vjerojatno između dana 29. 6. i dana 6. 7. 1657.

[5] Giovanni Bargiocchi, talijanski isusovac.

[2] Buelow, George J. (2004). A history of baroque music. Indiana University Press. str. 416. ISBN 0-253-34365-8.

[3] Appendini, Francesco M. (1803). Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de' Ragusei: divise in due tomi e dedicate all'eccelso Senato della Republica di Ragusa. Martecchini. str. 235–.

[HE-4] 3,00 ^3,01 ^3,02 ^3,03 ^3,04 ^3,05 ^3,06 ^3,07 ^3,08 ^3,09 ^3,10 ^3,11 „Palmotić, Junije”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. 5. 2024.

[6] (en) Jakobson, Roman (1981). Selected Writings. Walter de Gruyter. ISBN 3-11-010605-1.

[1]

[α 1]

[2]

[3]

[α 2]

[4]