Boris Papandopulo
Boris Papandopulo (Honnef na Rajni, 25. veljače 1906. - Zagreb, 16. listopada 1991.), hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice Maje Strozzi-Pečić i oca grčkog plemenitaša Konstantina Papandopula.
Boris Papandopulo | |
---|---|
modernizam | |
Biografske informacije | |
Rođenje | 25. veljače 1906. Bad Honnef, Njemačka (tada Honnef, Njemačko Carstvo) |
Smrt | 16. listopada 1991. Zagreb, Hrvatska |
Rodbina | Konstantin Papandopulo (otac) Maja Strozzi-Pečić (majka) |
Profesionalne informacije | |
Obrazovanje | Muzička akademija, Zagreb Novi bečki konzervatorij |
Instrumenti | klavir |
Zanimanje | kompozitor, dirigent, pedagog, kritičar |
Opus | |
Mentori | Franjo Dugan Fran Lhotka Antun Dobronić Blagoje Bersa Dirk Fock |
Znamenita djela | |
|
Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i Zvonimira u Splitu, te ravnatelj opere HNK i dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskoga radija, ravnatelj opere u Rijeci, dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Autor je jednog od najvećih (oko 440 djela) opusa u hrvatskoj glazbi.
Djela
uredi- Opere:
- "Sunčanica" (libreto: Marko Soljačić, temeljem Sunčanice Šiška Gundulića i Osmana Ivana Gundulića),
- "Amfitrion",
- "Rona".
- Baleti:
- "Zlato",
- "Teuta",
- "Kraljevo",
- ostala djela
- "Istarske freske",
- "Marulova pisan",
- "Muka gospodina našega Isukrsta",
- "Hrvatska misa u d-molu op.86"
- "Podnevna simfonija",
- Osam studija,
- Osorski requiem,
- Klarinetski kvintet.
- Kantata "Himna suncu" (Praizvedena: 25. studenog 2010.)
Zanimljivosti
urediPoveznice
urediIzvor
urediMuzički informativni centar Arhivirano 2008-12-26 na Wayback Machine-u