Bejrut
Bejrut (arapski: بيروت, Bayrūt) je glavni, najveći grad i najveća luka Libanona. Pored službenog naziva Beirut ili Bejrut, poznat je i kao Beyrouth, na francuskom jeziku. Grad ima 1,8 milijuna stanovnika u samom gradu, a sa prigradskim naseljima ima 2,1 milijuna stanovnika.
Bejrut
بيروت | |
|---|---|
| Koordinate: 33°53′N 35°30′E / 33.883°N 35.500°E | |
| Država |  Libanon
|
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Džamal Itani |
| Stanovništvo | |
| - Grad | 1 800 000 |
| - Područje utjecaja | 2 100 000 |
| Vremenska zona | UTC +7 (UTC) |
| Službene stranice www.beirut.gov.lb | |
| Karta | |
  Bejrut | |
Beirut je komercijalni centar regije i smatra se Parizom Bliskog Istoka zbog svoje kosmopolitanske atmosfere, posebno prije početka Libanonskog građanskog rata. Posljednjih godina Beirut je značajno obnovljen i 2009. godine će biti domaćin Frankofonskih igara.
Ured Ujedinjenih Naroda za Ekonomska i socijalna pitanja za regiju Zapadne Azije smješten je u Beirutu. Međunarodna radnička organizacija (ILO), kao i regionalni ured za arapske države Ujedinjenih Naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) je također smješten u Beirutu. Arapska Organizacija avio prijevoznika ima sjedište u Beirutu.
Religija
uredi
Beirut je jedan od najraznolikijih gradova Bliskog Istoka u pogledu religije i kulture. U Bejrutu se mogu naći krišćani (Maroniti, Pravoslavci, Armenski pravoslavci, Armenski katolici, rimokatolici, protestanti), muslimani (Suniti i Šiiti) i Druzi. Veliki broj Židova je emigrirao u SAD prije i tokom Libanonskog građanskog rata koji je počeo 1975. godine i trajao do ranih 90−tih.
Bejrut je bio potpuno razoren tokom građanskog rata i podijeljen na muslimanski, zapadni dio i krišćanski, istočni dio. Danas je grad ponovo ujedinjen i izgrađen i u pogledu moderne arhitekture i uopće načina života predstavlja ravnotežu krišćanstva i islama.
Obrazovanje
urediU današnjem Beirutu se nalazi 21 ustanova visokog obrazovanja, uključujući i Sveučilište Balamanda, Američko sveučilište Beiruta, Libanonsko−američko sveučilište (inače prvo sveučilište na Bliskom Istoku u kojem su žene mogle studirati), Sveučilište Svetog Josipa (Université de Saint-Joseph), Globalno sveučilište, Hajgazian sveučilište, Libanonsko sveučilište, Američko sveučilište znanosti i tehnologije, Sveučilište Bliskog Istoka, Arapsko sveučilište i Kanadska akademija tehnologije na Bliskom Istoku.
Zemljopis
urediBeirut se oslanja na lanac planina koje se zajedničkim imenom navivaju Planina Libanon i nalaze se na obali koja gleda na Mediteran. Bejrut se nalazi na 33°54′″N, 35°31′″E (33.90, 35.5333). Veći i poznati gradovi sjeverno od Bejruta su Biblos i Tripoli, a južno Sidon i Tajer.
Promet
urediZračna luka, koja se nalazi u južnom dijelu grada, je nekada bila poznata kao Bejrutski međunarodni aerodrom, ali je 2005. godine ime promjenjeno u Rafik Hariri Međunarodni aerodrom na sjećanje na ubijenog bivšeg premijera. Kopneno, grad je povezan autobuskim linijama sa svim većim gradovima u Libanonu, kao i većim gradovima u obližnjoj Siriji. Autobusi koji putuju k sjeveru zemlje i Siriju polaze sa autobusne stanice harles Helou, blizu gradske luke, dok oni za sjeverni dio zemlje i dolinu Bekaa polaze sa Cola stanice u centru grada.
Međunarodni transport je omogućen brojnim autobusnim kao i taksi linijama, koji imaju određene rute, ali se također mogu iznajmiti i privatni autobusi. Kao i u svim velikim gradovima, u ranim jutarnjim i popodnevnim satima prometna gužva u gradu je velika.
U Beirutu postoje dvije transportne kompanije, jedna državnog vlasništva Office des Chemins de Fer et des Transports en Commun (OCFTC) i druga je privatnog vlasništva Kompanija Libanonskog Društva (LCC).
U posljednje vrijeme govori se i o ponovnom oživljavanju željeznice kojom bi ponovo proradila relacija Beirut-Damask (glavni grad Sirije).
Grad također ime najveću luku na istočnom Mediteranu. Namjera je da luka postane glavna poveznica za dalja putovanja usmerena ka Siriji, Jordanu, Iraku i zemljama Zaljeva.
Turizam
urediPrije početka građanskog rata, Beirut je bio popularan među stranim turistima i poznati kao Pariz Bliskog Istoka, sa velikim brojem lanaca stranih hotela i veoma živahnim noćnim provodom. Nakon završetka rata, grad je u velikoj mjeri izgrađen i jedan od ciljeva gradske vlade je da Beirut napravi ponovo poželjenim stranim turistima. Dok su unutrašnji gradovi i mjesta prilično konzervativna, zapadnjački način odjevanja je uobičajen u Beirutu, osim u crkvama i džamijama.
Za one koji su željni avanture i povijesti, blizu grada postoji veliki broj arheoloških iskopina, Balbek i Biblos, za koje se smatra da su najstarija naseljena mjesta u pogledu kontinuiteta na svijetu. Tokom zimskih mjeseci skijanje je jedan od glavnih sportova na Planini Libanon, na kojoj se nalazi prestižan rekreacijski centar Faraya Mzaar Kfardebian.
Povijest
uredi
Najstarije spominjanje Bejruta datira iz sredine 2. milenija pne. Grad je već za vrijeme Feničana važan centar, a kao polis (grad-država) Bejrut se javlja pod antičkim imenom Be'erot (sh. "Izvor").
Rimska vladavina je otpočela 64. pne.. Grad je u ovo vrijeme imao status kolonije i zvao se Berytus, a bio je zanimljiv po tome, što je davao velike pravnike tog vremena. Ovdje su primjerice rođeni Aemilius Papinianus i Domitius Ulpianus.
Godine 551. veliki zemljotres je potpuno porušio nekad blještavi grad na obali Mediterana, a veliki valovi i razorna snaga mora dovršili su ostalo.
U svom pohodu obalom istočnog Mediterana porušeni Bejrut 635. godine zauzimaju Arapi, koji ga drže do današnjih dana. Oni su mu dali ime Bayrut (sh. Bejrut), koje i danas nosi. Grad je ponovo obnovljen, a s prvim tragovima civilizacije na ulice se vratila i trgovina. Između 1110. i 1291. grad su držali Križari. Nakon oslobođenja od strane Arapa grad su uglavnom držali Druzi, čak i kad Bejrut od 1516. pripada Osmanskom carstvu. 1888. Bejrut postaje sirijski vilajet, koji se sastojao od sandžaka Latakija, Tripolis, Bejrut, Akkon i Bekaja.
Nakon raspada Osmanskog carstva poslije Prvog svjetskog rata Bejrut je potpao pod mandat Saveza naroda Francuskoj. Pošto je Libanon poslije Drugog svjetskog rata uspio izboriti svoju nezavisnost, Bejrut je postao glavni grad zemlje. Veoma liberalna politika slobodne trgovine prvih desetljeća nakon Drugog svjetskog rata bila je veoma atraktivna za strane investitore i banke, koji su u roku kratkog vremena od Bejruta stvorili veliki financijski centar u tom dijelu svijeta. Paralelno sa ekonomskim životom cvjetao je i kulturni život, praćen brojnim kazalištima, kabareima, kockarnicama i noćnim životom, tako da je Bejrut dobio ime "Pariz Orijenta".
Za vrijeme Libanonskog rata (1975-1990) grad je bio podijeljen na dva dijela i sastojao se od muslimanskog zapadnog i kršćanskog istočnog dijela. U srpnju 1982. Izrael je brutalnom akcijom upao u grad, bombardirajući nemilice zapadni, muslimanski dio grada preko deset tjedana, nakon čega u Bejrutu nije bilo niti jedne cijele zgrade. U listopadu 1990. službeno je završen građanski rat, čime službeno počinje naporno vrijeme obnove, praćeno političkim i nacionalnim trzavicama.
Poznate ličnosti
uredi- Bachir Gemayel, libanonski predsjednik
- Nicolas Hayek, poduzetnik (Swatch), fizičar i matematičar
- Elias Khoury, libanonski književnik
- Gazebo, talijanski muzičar
- Sayyid Hassan Nasrallah, vođa Oslobodilačkog pokreta "Hisbollah"
- Keanu Reeves, kanadski glumac
- Suleman Taufiq, sirijski književnik
- Gabriel Yared, libanonski kompozitor
