Šamil Salmanovič Basajev (ruski: Шамиль Салманович Басаев) (14.1. 196510.7. 2006) je bio potpredsjednik nepriznate vlade u izbjeglištvu Čečenske republike Ičkerije, vođa islamističkih gerilaca i samozvani terorist.

1992. se borio na strani Abhaza u ratu protiv Gruzije, a za vrijeme prvog rusko-čečenskog rata je stekao slavu kao izuzetno sposoban komandant čečenskih gerilaca. Prvi put je pažnju svjetske javnosti stekao prepadom na Budjonovsk u Južnoj Rusiji i uzimanjem tisuća talaca u bolnici, nakon čega mu je omogućen slobodni prolaz. Njegov prepad na Grozni u ljeto 1996. je doveo do primirja temeljem koga je rat završen ruskim povlačenjem, a Čečenija de facto stekla nezavisnost.

Godine 1997. se kandidirao za predsjednika, nastojeći Čečeniju pretvoriti u radikalnu islamističku državu, ali je umjesto njega izabran nešto umjereniji Aslan Mashadov. Godine 1999. je nastojao izazvati islamističku revoluciju u susjednom Dagestanu, ali je poražen, a to je ruskoj vladi poslužilo kao izgovor za invaziju Čečenije i početak drugog rusko-čečenskog rata.

Tom prilikom je Čečenija okupirana, a Basajev i njegove pristaše su Ruse nastojali poraziti korištenjem sve bezobzirnijih terorističkih metoda, što je rezultiralo opsadom kazališta u Moskvi 2002. i prepadom na školu u Beslanu 2004. godine. Nakon što je Mashadov ubijen od ruskih snaga, Basajev se nametnuo kao de facto vođa čečenskih pobunjenika.

Ubijen je 10.7. 2006. zajedno s pet pristaša u još uvijek nerazjašnjenim okolnostima u Ingušetiji.

Vanjske veze

uredi