Aurangzeb
Aurangzeb (punim imenom Abū al-Muẓaffar Muḥammad Muḥyī ad-Dīn)[1] (Dahod, Indija, 4. studenoga 1618. — Ahmednagar, Indija, 3. ožujka 1707.) je kao sin Šaha Džahana bio veliki mogul Indije od 31. srpnja 1658. do svoje smrti 1707. godine.[2] Smatra se posljednjim od velikih mogulskih vladara i kontroverznom osobom indijske povijesti.[3]
| Aurangzeb | |
|---|---|
| |
| šesti mogulski car | |
| Vladavina | 31. srpnja 1658. - 1707. |
| Prethodnik | Šah Džahan |
| Nasljednik | Muhammad Azam Šah |
| Otac | Šah Džahan |
| Majka | Mumtaz Mahal |
| Rođenje | 4. studenoga 1618. |
| Smrt | 3. ožujka 1707. |
Na vlast je došao tako što je ostarijelog oca zatočio u tvrđavi Agra, a trojicu braću pogubio u kratkom ratu za nasljeđe. Njegov otac Šah Džahan dao je sagraditi puno raskošnih građevina, poput mauzoleja Taj Mahala, kao spomen za svoju rano preminulu voljenu ženu Perzijanku Mumtaz Mahal s kojom je imao 14-ero djece, među kojima i Aurangzeba, kao trećega sina i šesto dijete.
Za razliku od svojih prethodnika, Aurangzeb je vodio skroman i pobožan život. Osnove njegove vladavine bile su oslanjanje na islam i šerijatsko pravo. Napustio je politiku religiozne tolerancije, uništio je brojne hinduističke hramove i preveo brojne hinduiste na islam. Borio se i protiv islamske sekte sufizma, koju je smatrao za herezu.
Bio je šesti mogulski car, koji je vladao gotovo cijelim indijskim potkontinentom u razdoblju od 49 godina. Smatra se posljednjim učinkovitim vladarom Mogulskog Carstva.
Koristio je vojne poduhvate da bi, uz veliku cijenu, uvećao i osnažio Mogulsko Carstvo. Njegova politika izazvala je brojne pobune koje je gušio za života, ali koje će poslije njegove smrti dovesti do radikalnih promjena. Bio je značajan ekspanzionist; tijekom njegove vladavine, Mogulsko Carstvo doseglo je svoj najveći razmjer. Tijekom njegova života, pobjede na jugu proširile su Mogulsko Carstvo na 4 milijuna četvornih kilometara i vladao je stanovništvom koje se procjenjuje na preko 158 milijuna podanika.[4] Pod njegovom vladavinom Indija je nadmašila Kinu dinastije Qing i postala najveća svjetska ekonomija toga vremena i najveća proizvodna snaga, vrijedna gotovo četvrtine globalnog BDP-a i više od cijele zapadne Europe, a njezin najveći i najbogatiji pododjel Bengal Subah (danas Zapadni Bengal i Bangladeš), nagovijestio je vrijeme industrijalizacije.[5]
Izvori
uredi- ↑ https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4644 Preuzeto 14. studenoga 2021.
- ↑ Richards, John F. (1996). The Mughal Empire. The New Cambridge History of India. 5 (Reprint). Cambridge University Press. str. 130. ISBN 9780521566032.
- ↑ Weber, Jacques (2004) [1994 (Librarie Arthême Fayard, as L'Histoire de L'Inde Modern)]. „Mogul Splendour: The successors of Akbar (1605–1707)”. u: Markovits, Claude. A History of Modern India, 1480–1950. London: Anthem Press. p. 103.
- ↑ József Böröcz (2009). The European Union and Global Social Change. Routledge. p. 21. ISBN 9781135255800.
- ↑ Maddison, Angus (2003): Development Centre Studies The World Economy Historical Statistics: Historical Statistics, OECD Publishing, ISBN 9264104143, pages 259–261